？to s preferencijskim glasovanjem? Iskustvo Austrije

Sa？etak Autor razmatra politi？ke u？inke kompleksnoga izbornog sustava Austrije na strana？ki sustav te na zakonodavnu i izvr？nu vlast. Reformom izbornog zakonodavstva u Drugoj Republici uvedeni su preferencijsko glasovanje i zatvorene neblokirane liste pa su bira？i dobili pravo da jedan preferencijski glas dadu kandidatu na listi za koju su glasovali. No to nije zna？ajnije pridonijelo personalizaciji izbora i politi？kog predstavni？tva. U gotovo tridesetogodi？njem razdoblju (1959-1990) samo je jedan kandidat izabran u parlament zahvaljuju？i preferencijskim glasovima bira？a, a i poslije je to polazilo za rukom rijetkima. Autor smatra da poku？aji personalizacije izbora i politi？kog predstavni？tva nisu uspjeli zato ？to su u izborni sustav ugra？eni instituti i mehanizmi koji to nedostatno poti？u: opcijsko preferencijsko glasovanje, visoka kvota preferencijskih glasova koja je potrebna za izbor kandidata, "tehni？ke" te？ko？e u primjeni preferencijskog glasovanja na pokrajinskoj razini, ali nevoljkost bira？a da ih prevladaju. Tome treba dodati centralizirane i ekskluzivne postupke selekcije kandidata za parlamentarne izbore u politi？kim strankama u kojima klju？nu ulogu imaju strana？ka vodstva, ？to kandidate poti？e da daju prednost strana？koj, a ne osobnoj izbornoj kampanji