STANJE I GOSPODARSKE PERSPEKTIVE UZGOJA ZAGORSKOG PURANA U VARA？DINSKOJ ？UPANIJI

Sa？etak Puran se na ？irem podru？ju Hrvatskog zagorja uzgaja od 16. stolje？a. Nakon otkri？a Novog svijeta vjerojatno je iz Srednje Amerike brodovima stigao u Europu, najvjerojatnije u ？panjolsku, zatim u Englesku pa u Njema？ku i Italiju, odakle se pro？irio i u na？e krajeve. S vremenom se udoma？io, nije se kri？ao s drugim pasminama pa je specifi？an uzgoj u malim jatima koja su ve？i dio ？ivota provela na otvorenom u prirodi skupljaju？i hranu uvjetovao razvoj specifi？nih morfolo？kih i fiziolo？kih svojstava. Utjecao je na kvalitetu mesa, po ？emu je zagorski puran poznat te se smatra specijalnom pasminom u gospodarskom smislu, a u uz to ima i veliko zna？enje kao vrijedan element biolo？ke raznolikosti Hrvatske. U pro？losti se ova izvorna pasmina peradi slabo izu？avala, tek ne？to prije drugog svjetskog rata, iako je tada predstavljala zna？ajan izvozni proizvod tradicionalnog uzgoja u zemlje zapadne Europe. Od drugog svjetskog rata do sredine devedesetih godina pro？loga stolje？a zagorski puran gotovo je izumro i nestao. Svojom inicijativom i stru？no？？u, koncem devedesetih godina pro？loga i po？etkom ovoga stolje？a spasili su ga pojedini entuzijasti i stru？njaci Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Od tada se zagorski puran ozbiljnije istra？uje, podupire i promovira, iako mu broj jedinki jo？ uvijek varira na godi？njoj razini. U svakom je slu？aju spa？en, ？ak je u nekim inicijativama povremeno bio i ozbiljna robna marka kojoj, na kraju se pokazalo, treba stabilnost i kontinuitet uzgoja. Ovaj rad prikazuje stanje i gospodarske perspektive zagorskog purana u Vara？dinskoj ？upaniji