Vrednovanje izvannastavnih aktivnosti: pogled iz studentske perspektive

Sa？etak Zna？ajan doprinos izvannastavnih aktivnosti u kontekstu razvoja op？ih kompetencija djece i mladih evidentiran je brojnim istra？ivanjima u posljednjih tridesetak godina. Paralelno, povezanost klju？nih kompetencija za cjelo？ivotno u？enje s akademskim uspjehom i osobnim razvojem, utjecala je na niz razvojnih teorija o studentima. Prate？i (obrazovne) politike poticanja cjelo？ivotnog u？enja, uglavnom s ciljem doprinosa uspje？nosti studiranja i zapo？ljavanja studenata, brojna visoka u？ili？ta razvijaju mehanizme vrednovanja izvannastavnih aktivnosti. Istra？ivanje o vrednovanju izvannastavnih aktivnosti na hrvatskim visokim u？ili？tima, provedeno kroz grupne diskusije na pet poludnevnih deliberativnih radionica sa 102 studenta, donosi njihovu perspektivu i prijedloge vrednovanja u nacionalnom kontekstu. Istra？ivanje ukazuje na to da studenti prepoznaju va？nost zalaganja u izvannastavnim aktivnostima, ali pritom kriti？ki promi？ljaju o vrstama aktivnosti i kompetencijama koje bi se vrednovale. Studenti nude razli？ite prijedloge vrednovanja izvannastavnih aktivnosti, ovisno o vrsti aktivnosti i jo？ va？nije, (ne)povezanosti aktivnosti s podru？jem studiranja. Najprimjerenijim smatraju evidentiranje aktivnosti u dopunskoj ispravi o studiju, uz navo？enje ste？enih kompetencija, a dodjeljivanje ECTS bodova jedino ukoliko je izvannastavna aktivnost povezana s podru？jem studiranja. Mi？ljenja studenata o potrebi i na？inu vrednovanja rada studenata u studentskim predstavni？kim organizacijama su suprotstavljena