Vla？ki statuti i njihova usporedba s povlasticama ma？arskih hajduka

Sa？etak Ustrojavanjem Vojne krajine (Vojna granica, njema？ki Milit？rgrenze) u Hrvatskoj i Ugarskoj u slu？bu Habsburgovaca su kao grani？ari stupili mnogi biv？i kmetovi, sto？ari nomadi i izbjeglice iz podru？ja pod Osmanlijama. Me？u njima su se izdvajali Vlasi i hajduci koji su u 17. stolje？u dobili povlastice (Vla？ke statute i hajdu？ke privilegije) i postali privilegirani slojevi dru？tva. Vlasi doseljeni s Balkana donijeli su sa sobom svoje obi？ajno pravo, zadrugu kao staru slavensku dru？tveno-ekonomsku zajednicu, knezove i svoju samoupravu te sudstvo, odnosno vojvode kao vojne zapovjednike. Habsburgovci su im uz to dali porezne i ine povlastice, a zauzvrat su Vlasi kao grani？ari nadzirali va？nije putove, planinske tjesnace, osiguravali putnike i prijevoz tereta. Kasnije su austrijski vojni zapovjednici uvidjeli kako je neizbje？no sagraditi i tvr？ave u Vojnoj krajini. Prvi je sagra？en Karlovac 1581. godine. Kod njegova nastanjivanja je naseljenicima obe？ano nasljedno vlasni？tvo nad zemlji？tem i ku？ama, odr？avanje dva sajma godi？nje i jedan tr？i？ni dan tjedno. Be？ki dvor je na taj na？in ostvario nekoliko ciljeva: jeftinu vojsku za obranu granica, grupiranje grani？ara unutar jednoga ？vrsto zatvorenoga prostora, prikupljanje svih nov？anih sredstava na jednomu mjestu i ustrojavanje sredi？njih institucija i centraliziranoga vojnopoliti？koga poretka. Grani？ari su bili vezani uz ovaj poredak putem prava na zemlji？te i osobnu slobodu te darovanu im samoupravu. Zato su kralju bili beskrajno odani te ih je mogao koristiti ne samo u borbama protiv Turaka, nego i u unutarnjim sukobima, kod ustanaka seljaka ili plemi？a. Ugarski hajduci su bili sli？noga socijalnoga podrijetla kao i hrvatski grani？ari, a uklju？ivanjem u regularnu vojsku (u 16. stolje？u) legaliziran je njihov poseban dru？tveni status. Od tada se naziv hajduk uglavnom odnosio na ma？arsko pje？a？tvo nastalo iz redova seljaka. Za razliku od Vlaha koji su povlastice dobijali od Habsburgovaca, hajduci su ih primali od feudalnih gospodara (knez Bo？kai im je darovao naselja i kolektivno plemstvo unutar njih), ali i od Osmanlija (1608. godine su im nadvojvoda Matija i budimski pa？a zajedni？kom izjavom potvrdili povlastice koje su dobili od kneza Bocskaija) te od Habsburgovaca (nare？ene privilegije im je potvrdio car i kralj Ferdinand III.). U ovom radu analiziramo Vla？ke statute i povlastice hajduka, kao i poku？aje hrvatskoga i ugarskoga plemstva da grani？are pot？ine pod svoju vlast