Uz metafizi？ko na？elo uzro？nosti - Bog kao temelj i uzrok bi？a

Sa？etak Rad razmatra temeljni aspekt na？ela uzro？nosti jer odgovara na glavno pitanje metafizike: za？to jest bi？e, a ne radije ni？ta? Tematiziranje metafizi？kog na？ela uzro？nosti istovremeno podsje？a da je Bog prvi temelj, po？elo i uzrok svekolikog bi？a. Poistovje？ivanje bitka kao temelja bi？a s Bogom, Heidegger naziva ？ontoteo-logijom？. On vi？e puta isti？e povezanost bitka bi？a s uzrocima. U daljnjem se promi？ljanju uzro？nosti otkriva da razmatranje o uzrocima bitno pripada metafizi？koj temi o identitetu i razlici bi？a. Platon poistovje？uje tvoritelja kozmosa s uzrokom, a kozmos s u？inkom toga uzroka. Na temelju u？enja o ？etiri uzroka, Aristotel je pru？io obuhvatan odgovor na pitanje o bi？u. Bi？e se u tijeku bivstvovanja neprestano giba te kao takvo postoji stalnim dokidanjem razlike izme？u mogu？nosti i zbiljnosti. Nijedno se bi？e iz mogu？nosti ne mo？e prevesti u zbiljnost, osim nekim bi？em koje je ve？ samo u zbiljnosti. Takvo na？elo vrijedi za sva bi？a, osim za Boga koji sve pokre？e, a da sam ni od koga nije pokrenut. Stoga je ？sto？er？ Aristotelove metafizike pojam o Bogu kao prvom nepokrenutom pokreta？u koji kao ？ista zbiljnost i oblik te kao najvi？a svrha, ？ini zbiljskim, odnosno ？pokre？e？ sve ？to na bilo koji na？in bivstvuje. Dosljedno tomu, Bog je po？elo, temelj i uzrok svega bi？a. Na temelju svega ？to se razmatra unutar izlo？enih Aristotelovih promi？ljanja, izdvajaju se dva aspekta ontolo？kog na？ela uzro？nosti: 1) djelatnost (zbiljnost) jest uvijek prije mogu？nosti, i po bivstvu i po pojmu; 2) sve ？to se kre？e, nu？no se kre？e od drugoga