Analiza reaktivnog djelovanja bankovnog sustava EU-a kroz najavu izmjene prudencijalnog regulatornog okvira u funkciji o？uvanja financijske stabilnosti

Sa？etak Uspostava nadnacionalnih autoriteta regulacije banaka izravno je pridonijela boljem razumijevanju pona？anja i utjecaja bankovnog sektora na ekonomske tokove u cjelini. Institucionalna povezanost nacionalnih regulatornih tijela u kontekstu globalizacijskih odnosa pridonosi ？eljenoj standardizaciji podataka koji su temelj za svaku validnu ekonomsku analizu. Napose, tr？i？na disciplina kao upori？te suvremene regulacije reducira prostor neprozirnosti bankovne tvrtke, dok s druge strane dostupnost relevantnih baza podataka ？iri horizonte modelskog pristupa analize bankovnog sektora. Dominacija istog sektora kao izvora eksternog financiranja na zajedni？kom europskom tr？i？tu ishodi？te je tra？enja rje？enja izlaska iz stagnacijskih pritisaka na gospodarska kretanja. Dinami？nost kauzalnih ekonomskih odnosa name？e potrebu sve ve？e pouzdanosti u izvore podataka, stoga reprezentativnost uzorka ne samo da usmjerava pojedino istra？ivanje ve？ i determinira spoznajni proces. Analiza javno dostupnih podataka bankovnih tvrtki suvremenim ekonometrijskim alatima svakako je velik iskorak u poku？aju uspostave jasnog i transparentnog metodolo？kog okvira monitoringa reaktivnog djelovanja bankarskog sektora na nu？nu promjenu regulatornih uvjeta u funkciji postkriznog pokretanja kreditnog ciklusa. Model empirijske analize uskla？ivanja bankarskog sektora s novim kapitalnim zahtjevima ovim ？e se radom testirati na uzorku od 35 bankovnih grupacija koje posluju na podru？ju EU-a za razdoblje od 2000. do 2016. godine, odabranih po veli？ini aktive. Analizom panel modela izvr？en je odabir dinami？kog panela generaliziranom metodom momenata (engl. Generalized Method of Moments – GMM) jednim korakom. Rezultati istra？ivanja dali su dokaze da najava pove？anja regulatornog kapitala utje？e na rast ukupnih bankovnih aktiva odnosno dolazi do zna？ajnog porasta udjela bezrizi？nih aktiva u imovini banaka, dok s druge strane dolazi do kreditne kontrakcije koja olak？ava zadovoljenje regulatornih zahtjeva. Kona？no, upravlja？ke strukture preko neto kamatne mar？e kao instrumenta kreditno-depozitne politike, realociraju vlastita i tu？a sredstva u funkciji o？uvanja likvidnosti i solventnosti banke u cjelini