Tragovi protureformacijske glazbe u slovenskim zemljama

Sa？etak Nepobitno mo？emo promatrati ？nereligijske？ dimenzije glazbene kulture u razdoblju protureformacije s jedne strane, ali i uporabu glazbe kao odraza pobo？nosti i propagande koja je podijelila katoli？ke i reformirane kulture s druge. Na temelju izravnih i neizravnih dokaza mogu？e je uspostaviti tri glavna tipa glazbenog repertoara u slovenskim zemljama ranog 17. stolje？a koji su u izravnoj vezi s protureformacijom: gregorijansko pjevanje, sakralne pjesme na narodnom jeziku i suvremenu polifonijsku glazbu. Polaganje te？i？ta na tekstove sa？uvanih glazbenih djela poglavito je pomoglo u oblikovanju posebnosti protureformacijskog religijskog identiteta: suvremene polifonijske skladbe, osobito litanijā i Marijanskih antifonā s naglaskom na dogmi sanktoralne intercesije; aklamacija Christus vincit sa svjedo？anstvom religijskog integriteta pape Klemeta VIII (？Summo pontifi ci Clementi octavo integritatem fidei？); te responzorij Sedil ie k’misi s naglaskom na pretvorbi (transsubstancijaciji) - ？Letu ie moie Tellu？ (？Hoc est Corpus meum？). Iako pjesme na narodnom jeziku koje su se mogle ？uti u Tijelovskim procesijama nisu sa？uvane, one su vjerojatno bile karakteristi？an dio katoli？ke zvukovnosti, te su zasigurno morale privu？i pa？nju slu？atelja i izravno ih suo？iti s vjerskim izazovima. S promicanjem reforme i propagande, koju je osobito promovirao biskup Hren, uspje？no napredovanje katoli？ke reforme u slovenskim zemljama po？etkom 17. stolje？a stabiliziralo je situaciju u mnogim glazbenim institucijama tako da se ？ak mo？e uo？iti nova ？ivotnost koju su kasnije tijekom stolje？a nastavili isusovci