Snaga pri？e u funkciji razvoja jezi？ne pismenosti

Sa？etak U ovom radu poku？at ？emo prikazati mo？ pri？e u funkciji jezi？ne pismenosti. Izgradit ？emo na？ argument iz op？ih premisa kulturalnoga psihologa Jeromea Brunera zastupljenim u mnogim njegovim knjigama koje pretpostavljaju da je na？e iskustvo o nama samima i svijetu strukturirano u narativni oblik – kao pri？a. Smatramo da je najbolji na？in za stjecanje jezi？ne pismenosti po？eti od pri？e, a zatim prije？i na jezik. Slu？anje pri？a (koje je u？itelj ispri？ao ili pro？itao) razvija kod u？enika vje？tine i stavove koji ？e im kasnije omogu？iti lak？e stjecanje pred？itala？kih i ？itala？kih vje？tina. Takve pred？itala？ke vje？tine ？ine razliku izme？u pisanoga i govornoga jezika, prepoznavanja artikulacije, intonacije i dikcije u jeziku te spoznaje da je zna？enje bit jezika (da ne？to zna？i). Istra？ivanja su pokazala da je pristup ma？tovitim i pravilno strukturiranim pri？ama koje su primjerene razvojnoj razini u？enika vrlo va？an i koristan za razumijevanje funkcioniranja jezika. Jezik i pri？e u svojoj su biti isprepleteni i ne mogu postojati jedno bez drugoga i zato struktura narativa otkriva strukturu jezika