O nekim toponimima i opisu ratovanja na isto？nom Jadranu u Lukanovom Gra？anskom ratu – Bilje？ke uz Lukanov Gra？anski rat (Pharsalia) IV, 402-581

Sa？etak Autor razmatra u naslovu navedene Lukanove stihove u kojima se spominje Salona i Jader, koji su izazivali razli？ita tuma？enja, te nastoji bolje razjasniti izraze longae Salonae, odnosno et tepidum Jader. Smatra da se pridjev longae mora tuma？iti kao prostrane a ne duga？ke Salonae, jer to bolje odgovara geokulturnoj situaciji u i oko grada, a da izraz tepidus Lukan nije mogao upotrijebiti za hladnu i brzu rijeku Salon (danas Jadro). Kriti？ko izdanje Tome Arhi？akona pokazalo je kako je taj povjesni？ar izraz tepidus promijenio ili pogre？no prepisao kao trepidus kako bi mogao bolje odgovarati rijeci , a njemu ？zahvaljujemo“ i promjenu ranijeg izvornog naziva Salon u Jadro. Stoga se drugi stih odnosi na poluotok anti？kog Zadra (Jader). Me？utim, Jadestini koji se javljaju na nekoliko natpisa nisu uvijek stanovnici Jadera niti Liburni, nego treba tra？iti i neki etnik odnosno toponim (nastao po hidronimu) u salonitanskoj okolici (？to osobito vrijedi za one koji se spominju u poznatoj salonitanskoj psefizmi postavljenoj povodom poslanstva Cezaru u Akvileju). Pisac tako？er smatra da se odlomak s navedenim stihovima ne smije uzimati izvan konteksta stoga donosi i opis borbe na Kurikti i uz obalu te herojsko kolektivno samoubojstvo svih Cezarovih vojnika na ？elu s Gajem Vultejem Kapitonom, na pomo？u klopke uzap？enom plovilu na kojem su od gladi pobjegli s otoka. Vultej je u bezizglednoj situaciji nagovorio svoje vojnike na suicid u prisustvu velikog broja svjedoka (vojnika-sunarodnjaka bilo onih koji su pripadali Cezaru bilo onih koji su se borili na strani Pompeja). U ovom dijelu spjeva opisana je veli？anstvena smrt kao vrlina i osloboditeljica od poni？enja