(NE)OPRAVDANOST METAFIZIKE KAO ZNANOSTI: KVIRIN VASILJ O DOKAZIMA ZA BO？JE POSTOJANJE

Sa？etak U ovome se radu propituje mi？ljenje Kvirina Vasilja o mogu？nosti znanstveno utemeljenoga govora o Bogu te o dokazivanju njegove egzistencije o ？emu, po njegovu mi？ljenju, zapravo ovisi smislenost i opravdanost metafizike. Iako smatra da spontanu spoznaju Boga na neki na？in ima svaki ？ovjek, Vasilj dr？i da je mogu？e i znanstveno dokazati Bo？ju egzistenciju. No on ni u jednome tradicionalnom dokazu ne prepoznaje argumentacijsku snagu koja bi razum dovela do neprijeporna zaklju？ka da Bog nu？no postoji jer se svi slu？e samo rekognitivnim silogizmima koji na？elno ne mogu proizvesti neku novu i izvornu spoznaju. Vasilj pak smatra da se Bo？ja egzistencija ne mo？e dokazati ako se najprije ne doka？e kona？nost svemira u vremenu te djelotvornost svakoga bi？a u cijelome njegovu bitku. S tim na umu razvija vrlo slo？en dokazni postupak u kojemu posebnu ulogu imaju pojmovi: ograni？enost, povijesnost, uzajamna ovisnost te stvarna sastavljenost prirodnih bi？a. Analizom pak Vasiljevih kritika uo？avaju se velike sli？nosti osobito s Kantovim kritikama. ？to se pak njegova dokaza ti？e, zaklju？uje se da ga je dosljedno i korektno izlo？io, no i to da je njegov dokazni postupak daleko od apsolutne evidencije za kojom je te？io