Sindrom sagorijevanja na poslu djelatnika bankarskog sektora koji su u direktnom kontaktu s korisnicima

Sa？etak Cilj ovog rada bio je istra？iti prisutnost sindroma sagorijevanja na poslu kod zaposlenika bankarskog sektora koji rade u direktnom kontaktu s klijentima, utvrditi postoje li statisti？ki zna？ajne razlike izme？u ispitanika u stupnju sagorijevanja s obzirom na duljinu radnog sta？a i spol i mogu？nosti prevencije i prevladavanja posljedica stresa. Istra？ivanje je provedeno u ukupno 67 poslovnica Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u Hrvatskoj na 303 ispitanika - 57 mu？karaca i 246 ？ena. Duljina radnog sta？a se kre？e od 1 do 36 godina. Rezultati su pokazali da ？etvrtina, 25% zaposlenika, pokazuje visok stupanj sagorijevanja i simptome dugotrajne izlo？enosti stresu, a 37% ispitanika pokazuje po？etne znakove sagorijevanja. Kod 36% ispitanika zabilje？ena je niska razina sagorijevanja. Razlika u stupnju sagorijevanja izme？u mu？karaca i ？ena nije utvr？ena. Oba spola podjednako pokazuju simptome sindroma sagorijevanja na poslu i u istom intenzitetu. Nije utvr？ena povezanost duljine ukupnog radnog sta？a i stupnja sagorijevanja te ne postoji statisti？ki zna？ajna razlika u prisutnosti sindroma sagorijevanja na poslu izme？u zaposlenika s duljim i kra？im radnim sta？em. Rizik od sagorijevanja u bankarskom sektoru kod zaposlenika koji direktno rade s klijentima postoji te su uo？eni alarmantni znaci potrebe za prevencijom, pomo？i zaposlenicima u stresu i edukacijom djelatnika u riziku za upravljanje stresom, u ？emu socijalni radnici trebaju imati va？no mjesto, pogotovo zato ？to se negativne posljedice stresa prenose i na obitelji djelatnika, ？to onda opet ima negativni povratni u？inak na rad s klijentima