Sotona i Adam: suprotnosti likova u Miltonovoj didakti？koj viziji u Izgubljenome raju

Sa？etak Brojne suprotnosti prevladavaju u Miltonovim djelima ？ak i pri povr？nom pogledu; od njegovih ranih pjesama L’Allegro i Il Penseroso, kratke drame Comus, do tri najpoznatija djela: Izgubljeni raj, Prona？eni raj i Samson Agonistes. Suprotnosti omogu？uju predstavljanje razli？itih gledi？ta i mi？ljenja o mnogobrojnim temama; one su zapravo element koji ？ini ova djela i dalje svje？ima i relevantnima od trenutka njihova objavljivanja u drugoj polovici 17. stolje？a, sude？i prema ogromnome broju objavljenih kriti？kih osvrta nakon toga. Najva？nija relacija suprotnosti u ovim je djelima ona izme？u glavnih likova, promi？ljanje o ovim vezama ？ini Miltonov didakti？ki izra？aj puno bogatijim i slo？enijim od jednostavne podjele na dobro i zlo koja je ponekad prisutna. Usprkos o？itoj moralnoj dimenziji poznatih biblijskih pri？a o ？ovjekovu padu, pobuni u raju, Isusovu i Samsonovu isku？enju, povremeni vi？ezna？ni aspekti binarne podjele dobra i zla, milosti i okrutnosti, poniznosti i arogancije odre？enih likova mogu dovesti do neo？ekivanih zaklju？aka u na？inima na koje se moralnost i va？nost tih likova mogu promi？ljati. Zbog toga Miltonov moralni izri？aj mo？e i？i iznad jednostavnoga dualizma dobra i zla te biti bli？i slo？enosti prisutnoj u ？ivotu op？enito. U Izgubljenom su raju Sotona i Adam prikazani na dosta razli？ite i naizgled nepomirljive na？ine: prvi je klasi？ni karizmati？ni ratnik i zli pobunjenik, dok je drugi krotki, poslu？ni i miroljubivi dobri kr？？anski junak. Koliko god ova dva lika bila suprotna, bilo moralno, kulturolo？ki i sl., ponekad se mo？e do？i do iznena？uju？ih sli？nosti