Kasnoanti？ko visoko obrazovanje i njegova propedeutika

Sa？etak Usprkos sve ve？oj dominaciji kr？？anskoga vi？enja obrazovanja u kasnoj antici, time ne i？？ezava ni ono ？to su namrle gr？ka i rimska starodrevnost. Ono nastavlja neku vrstu su？ivota s novom obrazovnom paradigmom. ？tovi？e, i dalje se profilira i etablira, ？to je osobito vidljivo iz strukture visokoga obrazovanja kao i onoga ？to mu je prethodilo na ni？oj razini stjecanja obrazovnih znanja i vje？tina. Pritom vrlo va？nu ulogu imaju carski zahvati u obrazovanje osnivanjem visoko？kolskih katedri razli？itih filozofskih struja kao i retorike na gr？kom govornom i utjecajnom podru？ju te pravnih sadr？aja koji su vi？e svojstveni rimskoj anti？koj tradiciji. Svemu tome prethodi stjecanje propedeuti？kih spoznaja uobli？enih kroz “ephebeiju”, tj. obrazovanje efeba, odnosno “enkyklios paideia” (“？γκ？κλιο？ παιδε？α”) ili “enkuklios paideusis” (“？γκ？κλιο？ πα？δευσι？”) kao svojevrsni obrazovni kurikul svojstven tom uzrastu u？enika. Sve se to odrazilo na visoko obrazovanje, koje je imalo vrlo sli？nu okosnicu, ali i djelomi？na odstupanja koja je mogu？e i？？itati iz pojedina？nih slika visokoga obrazovanja koje su nam dostupne preko ovdje egzemplarno navedenih autora kao ？to su Libanije, Eunapije, Proherez, Hipatija, Boecije pojedini sofisti, odnosno sam Platon