|
- 2018
Kreativnost kao transcendentalno-aktivisti?ka karakteristika pojedincaKeywords: dijalo?ki pristup, humanizacija, kriti?ka pedagogija, neoliberalizam, u?ionica kao zajedni?ki prostor nade Abstract: Sa?etak Cilj rada je razjasniti pojam transcendentalno-aktivisti?ke kreativnosti kao i razmotriti mogu?nosti i preduvjete njezine realizacije u odgojno-obrazovnom procesu. Rad zapo?inje opisom 'slike' prirode u?enika koja se smatra potrebnom za prakti?nu realizaciju ovog oblika kreativnosti. Pritom se nagla?ava ?injenica ljudske nesvr?enost i mogu?nost kontinuiranoga razvoja. Kao metoda ostvarenja transcendentalno-aktivisti?ke kreativnosti preuzima se dijalog shva?en kao otvoreno iskazivanje i dijeljenja vlastitih misli, ideja i te?nji s drugim ljudima bez skrivanja i straha od mogu?ih neuspjeha ili neugodnih iskustava. Budu?i da se institucionalizirani odgojno-obrazovni proces odvija u u?ionicama, opisuje se u?ionica kao zajedni?ki prostor nade koji omogu?ava demokratsko anga?iranje i borbu za promjene situiran u kontekstu ?irih zajedni?kih prostora demokratskoga i aktivisti?koga djelovanja. Demokratizacija u?ionica omogu?ava postavljanje socijalnih pitanja, prela?enje granica te kriti?ko propitivanje dominantnoga neoliberalnog diskursa te je stoga neophodan element aktivisti?ki shva?ene kreativnosti. Dijalog kao sredstvo, i dijalo?ki pristup kao metoda kreativnog djelovanja, usmjereni su poni?tavanju efekata prevladavaju?ega elitisti?kog shva?anja koje kreativnost prikazuje izoliranu od dru?tva i namijenjenu posebno imaginativnim pojedincima. U radu se iskazuje stav kako nije vjerojatno da ?e u skoroj budu?nosti do?i do promjene dominantnoga shva?anja kreativnosti u odgojno-obrazovnom procesu koje kreativnost promatra kao transformaciju postoje?ega. Razloge za ovakvo stanje nalazimo u dominantnom ekonomsko-politi?kom ure?enju dru?tva u cjelini, te odgojno-obrazovnoga sustava kao jednoga od dru?tvenih podsustava
|