Povezanost poreme？aja izgovora sa samopoimanjem djece pred？kolske i prvog razreda osnovno？kolske dobi

Sa？etak Cilj ovog istra？ivanja je ispitivanje povezanosti poreme？aja izgovora glasova sa samopoimanjem. Uzorak je ？inilo 74 ispitanika u dobi od 6,5 do 7,5 godina, odnosno 29 ispitanika s poreme？ajem izgovora i 45 ispitanika bez poreme？aja izgovora. Primijenjena je adaptirana verzija upitnika Susan Harter – Slikovne skale opa？enih kompetencija i prihva？enosti za djecu, ？ija pouzdanost je prethodno ispitana. Statisti？kom analizom uo？eno je postojanje zna？ajnih razlika u kognitivnom i dru？tvenom samopoimanju me？u navedenim skupinama. Utvr？eno je kako ispitanici s dijagnozom poreme？aja izgovora imaju ni？e kognitivno (t=2,25, p<0,05) i dru？tveno samopoimanje (t=2,91, p<0,01) nego ispitanici bez poreme？aja izgovora. Tako？er, analizom rezultata specifi？nih ？estica upitnika, ？iji je sadr？aj usmjeren ispitivanju samopoimanja govora, utvr？ena je statisti？ki zna？ajna razlika me？u navedenim skupinama – ni？e rezultate imali su ispitanici s dijagnozom poreme？aja izgovora. Istra？ivanjem nije utvr？ena statisti？ki zna？ajna razlika izme？u skupina u samopoimanju tjelesnih sposobnosti. Utvr？eno je da postoji visoka pozitivna povezanost samopoimanja kognitivnih sposobnosti i dru？tvene prihva？enosti. Slaba pozitivna povezanost utvr？ena je za subskalu tjelesnih sposobnosti sa subskalama kognitivnih sposobnosti i dru？tvene prihva？enosti. Tako？er, utvr？ena je blaga pozitivna povezanost me？u ？esticama o samoprocjeni govora i izgovora. Rezultati istra？ivanja pokazuju kako se djeca s poreme？ajem izgovora razlikuju od svojih vr？njaka koji nemaju navedeni poreme？aj u procjenama samopoimanja kognitivnih sposobnosti i samopoimanja dru？tvene prihva？enosti, a nije utvr？ena razlika u kontekstu procjena samopoimanja tjelesnih sposobnosti