Ozna？avanje likova u dje？jem pripovjednom diskursu

Sa？etak Pripovijedanje se u znanstvenoistra？iva？kom i stru？nom logopedskom radu smatra dovoljno prirodnom i neposrednom alatkom jezi？ne procjene, kojom se mo？e vjerodostojno prikazati govornikova uporaba jezika na razini iznad re？enice. Prikladno ozna？avanje i odr？avanje likova u pri？i, jedno je od na？ela kojim dijete treba ovladati kako bi se oblikovanim diskursom osigurala u？inkovita komunikacija sa slu？ateljstvom. U skladu s tim, cilj je ovog rada ispitati ozna？avanje likova u pri？ama potaknutim slikovnim materijalom iz hrvatske verzije Multilingual Assessment Instrument for Narratives (MAIN-a). U ispitivanju je sudjelovalo 23 djece pred？kolske i 23 djece rane ？kolske dobi te 23 odraslih ispitanika, koji su trebali na osnovi slikovnih predlo？aka ispri？ati pri？u. Ispitivanje pokazuje da se djeca razlikuju od odraslih na？inom ponovnog uvo？enja likova s obzirom na sve tri promatrane vrste anafore - imensku, zamjeni？ku i nultu. U odr？avanju likova mla？a se djeca razlikuju od odraslih samo uporabom zamjeni？ke, ali se obje skupine djece razlikuju od odraslih i uporabom nulte anafore. Djeca pred？kolske dobi najvi？e odstupaju od to？nog ozna？avanja likova u svojim pri？ama. Ovo ispitivanje upu？uje na dobne jezi？ne osobitosti i razvojne promjene u ozna？avanju likova