Posredni utjecaj Vije？a Europe na Europsku uniju u svjetlu obiteljskopravnih vrijednosti

Sa？etak ？lanstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji mo？e se promatrati u smislu pro？irenja pravnih u？inaka europske ste？evine i na posredan na？in. Naime, u svjetlu ？injenice da su sve dr？ave ？lanice Europske unije ujedno i ？lanice Vije？a Europe dr？avama se name？u odre？eni standardi preko ratifikacije dokumenata Vije？a Europe, a takav je primjer Konvencija Vije？a Europe o sprje？avanju i borbi protiv nasilja nad ？enama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija). Promjene u smjeru sve ve？e liberalizacije i umanjenja zna？enja nacionalnih obiteljskih prava vidljive su i u najnovijim odlukama Suda Europske unije koji u tuma？enju europskoga prava prednost daje na？elu slobode kretanja i zabrane diskriminacije. Usprkos opetovanom pozivanju na ustavne vrijednosti dr？ava ？lanica i na duhovne i moralne vrijednosti kao zajedni？ku ba？tinu, ？ini se da one i？？ezavaju i da postaje upitnim ？to ？ini europske vrijednosti. Zbog nametanja novih standarda i kriterija prosudbe europski sudovi imaju bitnu ulogu stvarati svojim presedanima Europu novih vrijednosti, usprkos ？injenici ？to one kao takve ne postoje ni u svijesti dr？ava ？lanica ni u njihovim ustavima. Nametanje novih pravila ？odozgo“ jezgrovito je i jasno, ？tovi？e, vi？e nije nimalo zakrabuljeno. Primjer Istanbulske konvencije koju je Republika Hrvatska ratificirala nedavno pokazuje da je sudbina javnih poredaka europskih nacionalnih dr？ava upitna kao i njihove vrijednosti koje su suprotne rodu kao pojmu koji je u njoj prvi put javno obznanjen. U trenutku kad je ratificira i sama Europska unija, postavlja se pitanje ho？e li to biti proboj prema poni？tavanju gesla ？jedinstvo u razli？itosti“ stvaranjem ？jedinstva jednoumlja“. Jesu li u radu spomenute odluke Suda Europske unije korekcije nacionalnih obiteljskih zakonodavstava i derogiranje njihova javnog poretka te istodobno smanjenje suverenosti dr？ava ？lanica Europske unije usprkos na？elu dodijeljenih ovlasti? ？ini se da se mo？e zaklju？iti da Europska unija uz pomo？ Vije？a Europe i dvaju sudova odustaje od harmonizacije i hrli prema unifikaciji obiteljskoga prava zadiru？i tako u temeljne europske, pa i nacionalne vrijednosti, napu？taju？i razli？itost kao bogatstvo