？emu nas neuronauka ne mo？e nau？iti o umu?

Sa？etak Autor u radu nastoji da uka？e na polo？aj neuroznanosti u filozofiji uma, domet i metodu njenog istra？ivanja. Neuroznanost se u ovom radu koristi kao labav termin za ozna？avanje prirodoznanstvenog, objektivnog i empirijskog istra？ivanja i pristupa svesti iz perspektive tre？eg lica. Problem je ovakvog pristupa svesti ？to implicira da ona ima objektivnu definiciju i intersubjektivne kriterije i da je u celosti objektivni fenomen. Posledica ovih preduvjerenja je eliminacija subjektivnog aspekta svesti iz njene problematike koji je prema nekim autorima sama su？tina svesti. Taj pristup vodi ili u eliminacijski redukcionizam ili bihejviorizam, tj. sagledavanje ispoljavanja svesti. Neki od glavnih problema na koje ？e neuroznanost morati da odgovori, ukoliko namerava objasniti svest po sebi, su: modeliranje subjekta i subjektivnosti, subjektivni do？ivljaj, fenomenalna i kvalitativna svojstva mentalnih stanja, what-is-it-likeness, ta？ku gledi？ta i dr. Kao najve？i ontolo？ki problem pokaza？e se obja？njenje mehanizama kojim nesvesni procesi proizvode svesna stanja, a kao najve？i epistemolo？ki: kako je mogu？a objektivna znanost o subjektivnom