Kontrastivna analiza Nazorovih prijevoda Beccadellijevih i Michelangelovih soneta

Sa？etak Sa？etak U ？lanku autorica polazi od teze o Lodovicu Beccadelliju kao osobi koja je bitnu ulogu odigrala u hrvatskoj knji？evnosti 16. i 20. stolje？a. U uvodu se ukratko prepri？ava dubrova？ka epizoda u nadbiskupovu ？ivotu koja je potaknula J. Torbarinu na istra？iva？ke radove, a V. Nazora na prevo？enje nadbiskupovih soneta i soneta njegova prijatelja Michelangela. Autorica Torbarinine ？lanke povezuje s Nazorovim prijevodima soneta jer se Torbarina tada prvi ozbiljnije bavio Beccadellijem i tako zainteresirao i Nazora za Beccadellijevu li？nost. Iako je sonete Nazor prepisao od slovenskog pjesnika Alojza Gradnika, autorica utjecaj Torbarininih studija o Beccadelliju kod Nazora vidi i u njegovu romanu Pastir Loda u kojem se spominju renesansni ljetnikovci. U ？lanku se govori o knji？evnim vezama 30-ih i 40-ih godina 20. st. koje su dovele do Nazorovih odli？nih prijevoda Beccadellijevih i Michelangelovih soneta. Autorica tako？er analizira prijevode soneta i poku？ava ih ocijeniti bilje？e？i odstupanja od originala i kompariraju？i ih s drugim prijevodima istih soneta. Na temelju detaljne analize dolazi se do zaklju？ka da je Nazor na？ao pravu mjeru u odstupanju od originala pa njegovi prijevodi spomenutih soneta i danas mogu biti uzor dobra prevo？enja