Od reformne do alternativne pedagogije: poku？aji druga？ije ？kole u Hrvatskoj u 20. stolje？u

Sa？etak Modernizacijski procesi na svim razinama koji su se odra？avali na svakodnevni ？ivot i bili glavnim uzrocima reforme ？ivota, dru？tvenih, kulturnih i pedago？kih pokreta europskog fin de sièclea reflektirali su se i na Hrvatsku, osobito na njezina urbana podru？ja. Europska je reformna pedagogija sa svojim glavnim predstavnicima i koncepcijama, barem na informativnoj razini, dopirala do hrvatskih u？itelja. Za？etnici reformne pedagogije u Hrvatskoj su zagreba？ki u？itelji Vjekoslav Ko？？evi？ i Ivan Toma？i？. Njihova reformska nastojanja manifestirala su se u istupima protiv herbartovske pedagogije, u prikupljanju iskustava i spoznaja o reformnim pedago？kim pokretima u srednjoeuropskim zemljama i njihovoj implementaciji u vlastitu pedago？ku praksu te u poku？ajima organiziranog promicanja ideja reformne pedagogije kroz Hrvatsko dru？tvo za unapre？enje uzgoja i ？asopis Preporod. Brojni su u？itelji i u？iteljice oslu？kivali puls po？etka ？stolje？a djeteta“ i diskretno prilago？avali svoju pedago？ku praksu novom duhu. Nakon Prvoga svjetskog rata – u novoj dr？avnoj zajednici Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevini Jugoslaviji) – hrvatski su se u？itelji anga？irali na podru？ju prakti？ne ？kolske reforme odnosno didakti？ko-metodi？ke obnove, koja je zna？ila nastavak procesa zapo？etog prije Prvoga svjetskog rata. Radna ？kola kao glavni cilj didakti？ko-metodi？ke obnove postala je tridesetih godina 20. stolje？a i slu？beno pedago？ko usmjerenje, pod sna？nim uplivom prosvjetne politike i ideologije onda？nje jugoslavenske dr？ave. Funkciju u？iteljskih ferijalnih te？ajeva radne ？kole, kao modela stru？nog usavr？avanja u？itelja za novu ？kolu, od sredine tridesetih preuzimaju dr？avne ogledne ？kole. Glavni predstavnici pokreta radne ？kole u Hrvatskoj bili su: Ante Defran？eski, Josip Demarin, Mate Demarin, Salih Ljubun？i？, Marijan Markovac, Zlatko ？poljar, Stjepan Zaninovi？ i drugi. Tijekom dva me？uratna desetlje？a u Hrvatskoj se profiliraju akademski obrazovani pedagozi, teoreti？ari koji su se bavili klju？nim pitanjima pedagogije kao (duhovno)znanstvene ili filozofijske discipline i istodobno odr？avali vezu s aktualnom pedago？kom zbiljom i kriti？ki upozoravali na neke negativne pojave u praksi nove ？kole: Stjepan Mati？evi？, Pavao Vuk-Pavlovi？, Stjepan Pataki, Vladimir Petz i drugi. Refleksije reformne pedagogije zamjetne su i u ostalim sferama odgojno-obrazovnog rada kao ？to su: obrazovanje odraslih, zdravstveno prosvje？ivanje, socijalna skrb i za？tita djece, organizacije djece i mladih, suradnja roditeljskog doma i ？kole te razli？iti oblici kulturnog i