Sigurnost EU vs. sigurnosti migranata: Srbija na Balkanskoj migracijskoj ruti

Sa？etak U radu se polazi od pretpostavke da je najnovija Balkanska migracijska kriza konstruirana kao sigurnosna prijetnja zemljama EU i njenim gra？anima, dok se sigurnost ljudi koji bje？e od rata, gladi, sukoba, demografskih i ekolo？kih pritisaka(iz Afrike i Bliskog Istoka) stavlja u drugi plan i prebacuje na razinu nevladinog sektora, humanitarnih organizacija i privatnih osoba. Zanemaruje se ogromna cijena ugro？avanja ljudske sigurnosti osoba u pokretu (porast smrtnosti, ？irenje mre？e krijum？ara, ilegalnih ulazaka, trgovine ljudima, itd). Prisilna imobilnost uslijed nemogu？nosti prelaska granice u zemljama tranzita povezana je s brojnim socijalnim problemima, u uvjetima nespremnosti za pove？ani priljev, prihvat i zbrinjavanje, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini. Srbija se od po？etka migrantske krize zauzela za “refugee friendly” politiku, koja podrazumijeva odgovoran, humanitarni pristup. Me？utim, promjena politi？kog diskursa o migracijskim tokovima u vezi sa otvaranjem pojedinih poglavlja u vezi sa pridru？ivanju EU uvjetovala je zaokret ka sigurnosnoj poziciji, odnosno usvajanje diskursa koji sve ？e？？e poprimaju alarmisti？ku konotaciju. Zbog svega navedenog, u radu ？e se ukazati na polo？aj migranata i tra？itelja azila u Srbiji, kao i na (ne)spremnost dr？ave da odgovori na rastu？e izazove u pogledu njihovog prihvata i za？tite, prije svega nakon o？ujka 2016. godine i slu？benog zatvaranja Balkanske rute