DOPRINOS SJEDINJENIH AMERI？KIH DR？AVA UNIFIKACIJI ME？UNARODNOG TRANSPORTNOG PRAVA

Sa？etak U radu se poku？ava odgovoriti na pitanje koliko su Sjedinjene Ameri？ke Dr？ave, kroz stoljetnu povijest me？unarodnih konvencija iz transportnog prava (po？ev？i od Konvencije o me？unarodnom prijevozu robe ？eljeznicom, Bern, 1890. – CIM) zaista doprinosile unifikaciji me？unarodnog prijevoznog prava. Prvi me？unarodni ugovor globalnog zna？enja koji je SAD ratificirao bila je Me？unarodna konvencija za izjedna？avanje nekih pravila o teretnici, 1924. (Haa？ka pravila, 1924.) o prijevozu tereta morem – stupila na snagu 2. lipnja 1931., dok je posljednja konvencija koju je potvrdio bila Konvencija o ujedna？avanju odre？enih pravila za me？unarodni zra？ni prijevoz iz Montreala, 1999. (Montrealska konvencija, 1999.) – stupila na snagu 4. studenoga 2003. Dodatna specifi？nost ove zra？ne Konvencije, zapravo zamjene za dugovje？nu Var？avsku konvenciju iz 1929. je u tomu ？to ona jedina u jednom ugovoru ure？uje prijevoz putnika i njihove prtljage kao i tereta, a ？to konvencije iz drugih grana prijevoza ne ？ine, nego imaju poseban ugovor za prijevoz putnika i njihove prtljage, a poseban za prijevoz tereta. U razdoblju izme？u Haa？kih pravila, 1924. te Montrealske konvencije, 1999. (75 godina), niti prije, a niti nakon toga, Sjedinjene Ameri？ke Dr？ave nisu pokazivale pretjeran interes za unifikaciju me？unarodnog transportnog prava cestom, ？eljeznicom i unutarnjim vodama (jezera, rijeke, kanali). Jedan od glavnih razloga vidimo i u tome ？to kopnene konvencije imaju prije svega regionalno, a manje univerzalno zna？enje pa stoga nisu posebno zanimljive SAD-u. Na temelju provedenog istra？ivanja zaklju？uje se da nema pravila u pona？anju SAD-a u dono？enju pojedinih konvencija (me？unarodnih ugovora) iz podru？ja me？unarodnog prijevoza putnika i njihove prtljage te stvari. Dodatnu potvrdu ove teze pronalazimo u doprinosu SAD-a u odnosu na Rotterdamska pravila, 2009. iz pomorskog transporta tereta koja unato？ velikim o？ekivanjima jo？ uvijek nisu stupila na snagu, jer najvi？e nedostaje ratifikacija globalno najja？e gospodarske i brodarske sile svijeta (bila je me？u potpisnicima 23. rujna 2009. u Rotterdamu pod okriljem Ujedinjenih naroda). Treba li razlog nepredvidljivosti tra？iti i u vrlo slo？enom postupku ratifikacije me？unarodnih ugovora u SAD-u koji, ako su ratificirani, postaju federalni izvor prava (engl. federal law) s vi？om pravnom snagom od propisa pojedine savezne dr？ave (engl. state law)? Mo？e se stoga govoriti o tomu da zakonodavstvo Sjedinjenih Ameri？kih Dr？ava prihva？a samo najbolje od ostatka svijeta. Jednako tako, u pona？anju SAD-a pronalazimo i nacionalni ponos jer