PODGORJE U PRIPOVJEDNOMU MODELU VJENCESLAVA NOVAKA

Sa？etak Rad obra？uje na？ine knji？evne artikulacije Podgorja u pripovjednoj prozi Vjenceslava Novaka (Pavao ？egota, Pod Nehajem, Posljednji Stipan？i？i, Tito Dor？i？, Dva svijeta). Podgorje nije ubilje？eno kao idealizirani zavi？ajni prostor na rubu Austrijskoga Carstva, ve？ je prometnuto u poeti？ko sredstvo propitkivanja osobnog i kolektivnog identiteta dionika toga prostora, ？iji se marginalni polo？aj promi？lja i kao posljedica konfliktnih i nepostojanih dijelova hrvatske samobitnosti. Pomak u obradi mjesta pri？e iz sredi？ta na rub kao i prijelazi izme？u semanti？kih polja velegrada i provincije ？ine pripovjednu izvedbu kojom Novak oboga？uje svoju realisti？ku poetiku, slikaju？i razmjere politi？ke i klasne tranzicije u razdijeljenomu, zakutnomu hrvatskomu prostoru, predmetu izvanmati？ne europske knji？evne proizvodnje. Podjelu na sredi？te i periferiju proisteklu iz razdiobe politi？ke i gospodarske mo？i devetnaestostoljetne Europe Novak svojom fikcionalnom konfiguracijom prostora poravnava i kao vrijednosnu razdjelnicu. Dvojbe oko pripadnosti izvornome krajoliku ？ine narativnu strukturu europskoga realisti？koga romana na prijelomu devetnaestog i dvadesetoga stolje？a. Pripovjedna topografija Vjenceslava Novaka pro？iruje hrvatski okoli？ krajolikom manjega primorskoga grada i Podvelebitskoga priobalja ？ijoj izvornoj prote？nosti i raznolikosti pridaje zna？enja izrasla iz napetosti u tuma？enju odnosa sredi？ta i provincije. Novakovi pripovjedni eskursi o posebnosti Podgorja preple？u se s op？im referencijama geopoliti？koga pojma europske provincije ？to se podjeljuju tomu rubnomu prostoru