Odre？ivanje anafore kod djece i odraslih: analiza pokreta o？iju

Sa？etak Metoda vizualne paradigme metoda je u kojoj se jezi？na informacija ispitaniku prikazuje istovremeno vizualnim i slu？nim kanalom. U vezu dovodi usmjerenje ispitanikove pa？nje i slu？no predstavljenu jezi？nu informaciju. U ovome su se istra？ivanju prou？avale strategije koje odrasli govornici hrvatskoga i djeca upotrebljavaju kako bi odredili antecedent anafore. Eksperiment se sastojao od dviju re？enica i odgovaraju？e slike. Prva je re？enica uvodila dva referenta i zajedni？ku radnju. Druga je dala dodatnu informaciju koja je odgovarala sadr？aju vizualnog klju？a (？Unuk je pozvao djeda da zajedno beru ？ljive. Na glavu je stavio kapu da se za？titi od sunca.？, s kapom kao vizualnim klju？em). Manipuliralo se informacijskom strukturom i vizualnim kontekstom. Promjena u informacijskoj strukturi re？enice temeljila se na pro–drop obilje？ju hrvatskoga, tj. promjenu u topikalizaciji signalizirala je uporaba zamjenice (？On je na glavu stavio kapu...？). Vizualni je klju？ bio na jednom od referenata ili na obama, tj. nije bio dostupan. Rezultati analize pokreta o？iju pokazali su s jedne strane da u prisutnosti vizualnoga klju？a razlike u odre？ivanju antecedenta anafore me？u skupinama ispitanika nema: u tome se slu？aju i odrasli ispitanici i djeca vode upravo njime. S druge strane, u odsutnosti vizualnoga klju？a odrasli se govornici vi？e oslanjaju na informacijsku strukturu, dok pona？anje djece ne otkriva posebnu strategiju. Pro–drop obilje？je hrvatskoga nije se pokazalo zna？ajnim ni u jednome eksperimentalnom uvjetu. U pogledu razlike u informacijskoj strukturi signalizirane uporabom zamjenice ti se rezultati mogu usporediti sa sli？nim istra？ivanjima u talijanskome i ？panjolskome jeziku. U pogledu razlika izme？u odraslih i djece rezultati su u skladu s onima iz istra？ivanja u gr？kome i francuskome