PRELA？ENJA NAGLASAKA NA PRISLONJENICE U SUVREMENOM GLUMA？KOM GOVORU NA PRIMJERU DVIJU KAZALI？NIH PREDSTAVA

Sa？etak U op？eprihva？enom suvremenom implicitnom govornom standardu naglasci se na prislonjenicama gotovo nikad redovito ne ostvaruju, osobito se ne ostvaruje novije prela？enje, odnosno ？oslabljeno“ prela？enje naglaska. Brojna istra？ivanja govore da se naglasci na prislonjenice ne prenose redovito niti s kra？ih (jednoslo？nih i dvoslo？nih rije？i), niti se naglasci prenose na vi？eslo？ne prijedloge, ponajmanje na veznike, unato？ strogim preporukama ortoepske ？klasi？ne“ norme (premda takvih prela？enja ipak ima, ali ona su mahom stilisti？ka i smatraju se odmakom od implicitnoga govornog standarda). Autorice se bave prou？avanjem naglasaka na prislonjenicama u gluma？kom govoru. Spomenuta razlika izme？u ？klasi？ne“ norme i uporabe naj？e？？e se doti？e javnih govornika: spikera, novinara, voditelja, predava？a, politi？ara pa i glumaca, ali u studijskim kontroliranim uvjetima i gotovo se uvijek doti？e govora gluma？kih prvaka. No, rje？e se prou？ava govor glumaca u njegovoj stvarnoj izvedbi – u kazali？noj predstavi, filmu i radijskoj drami. Na tragu navedenih problema u ovom radu prou？ava se govor glumaca, odnosno ostvarivanje naglasaka na prislonjenicama, u kazali？nim predstavama Gradskoga dramskog kazali？ta Gavella u Zagrebu. Predstave su trebale biti izvedene na standardnomu govoru, izvo？ene su nekoliko sezona, nagra？ivane su na festivalima. Bile su dostupne kao videozapis i u pisanomu obliku. Istra？ivanje pokazuje da glumci, kao ni drugi javni govornici, ne ostvaruju naglaske na prislonjenicama kada je to prema pravilu mogu？e. Ako se naglasak na prislonjenici i ostvari, to je uglavnom povezano sa zna？ajem dramske osobe ili je posrijedi te？a govorna pogre？ka, s obzirom na to da je rije？ o prela？enju kada to pravilo i ne dopu？ta