Novi pristup u lije？enju multiple skleroze

Sa？etak Danas je za lije？enje relapsno remitiraju？e multiple skleroze (RRMS) odobreno vi？e od 10 lijekova, od kojih su neki blage do umjerene u？inkovitosti, ali dobra sigurnosnog profila, a neki visoke u？inkovitosti, no lo？ijega sigurnosnog profila. S obzirom na velik broj dostupne terapije, problem je kako se odlu？iti za optimalno lije？enje bolesnika s RRMS-om. Ponajprije je potrebno znati mehanizam djelovanja lijeka, podatke o njegovoj u？inkovitosti na smanjenje broja relapsa i napredovanja neurolo？ke onesposobljenosti te sigurnosni profil lijeka kako bi se ispravno mogli staviti u odnos korist i rizici od lije？enja svakim od navedenih lijekova. Podaci iz klini？ke prakse govore da samo odre？eni broj bolesnika odgovori na pojedini lijek, ？to znatno ote？ava odabir odgovaraju？eg lijeka za svakog bolesnika. ？tovi？e, unato？ velikom napretku u lije？enju multiple skleroze jo？ ne postoji biomarker koji bi nam na individualnoj razini omogu？io odabir lijeka ？to bi najvi？e odgovarao pojedinom bolesniku. Odabir lijeka ovisi o aktivnosti bolesti koja se naj？e？？e definira s pomo？u relapsa, zatim stupnja onesposobljenosti koji se mjeri EDSS-om (Expanded Disability Status Scale) te nalaza magnetske rezonancije (broj i volumen lezija T2, broj lezija T1 koje se imbibiraju nakon primjene kontrastnog sredstva). Me？utim, unato？ brojnim pokazateljima aktivnosti bolesti jo？ nema jasno prihva？enih kriterija kako definirati niskoaktivan ili visokoaktivan oblik RRMS-a. Tako？er, postoji problem kako prepoznati bolesnika na samom po？etku bolesti, koji ？e poslije imati te？i tijek multiple skleroze. Postoje dva pristupa u lije？enju te bolesti. Jedan je pristup kontinuirana primjena terapije (tzv. terapija odr？avanja), koja se onda mo？e optimizirati ovisno o tijeku bolesti. Ovakav eskalacijski pristup lije？enju mo？e se razvijati na dva na？ina koji ovise o aktivnosti bolesti. Kod osoba s visokoaktivnom multiplom sklerozom kre？e se s lijekom visoke u？inkovitosti odmah od po？etka bolesti, ？ak i u fazi klini？ki izoliranog sindroma ako postoje negativni prognosti？ki ？imbenici. Za razliku od navedenoga, kod osoba s blagim oblikom multiple skleroze lije？enje zapo？injemo lijekovima umjerene u？inkovitosti, ali odli？na sigurnosnog profila, a tek ako oni zataje, odlu？ujemo se za lijekove ja？e u？inkovitosti, ali lo？ijega sigurnosnog profila. Obilje？ja su ovog pristupa da bolesnik mora kontinuirano primati terapiju. Drugi pristup lije？enju jest imunorekonstitucijski, pri kojemu pulsnom imunosnom rekonstitucijom dovodimo do (prolaznog ili trajnog) resetiranja imunosnog sustava s potencijalom