Funkcionalne vrtoglavice u svjetlu novoutemeljenog entiteta – perzistentne posturalno-percepcijske vrtoglavice

Sa？etak Funkcionalne vrtoglavice isti？u se svojom u？estalo？？u i drugi su naj？e？？i uzrok vrtoglavica u op？oj populaciji, dok su u dobnoj skupini od 30 do 50 godina i naj？e？？i. Klasi？ni dijagnosti？ki proces usmjeren je na pronala？enje medicinske ili kirur？ke dijagnoze, a ako se ona ne prona？e, obi？no ka？emo da je uzrok bolesti ？psihogen“. Posljednjih desetlje？a, napu？tanjem uvrije？enoga dihotomnoga dijagnosti？kog pristupa i primjenom novog, integrativnog na？ina dijagnosti？kog razmi？ljanja do？lo se do spoznaje o postojanju funkcionalnih vestibularnih poreme？aja. Oni su uvijek posljedica lo？e readaptacije posturalnog sustava na neku vestibularnu, neurolo？ku, strukturnu ili psihijatrijsku bolest. Uzrok tomu le？i u uskoj povezanosti ？iv？anih projekcija u mozgu odgovornih za kontrolu pokreta i polo？aja tijela u prostoru s onima odgovornima za opasnost i strah. Odbor za klasifikaciju vestibularnih poreme？aja Bárányjeva dru？tva nedavno je utemeljio dijagnosti？ke kriterije za perzistentnu posturalno-percepcijsku vrtoglavicu (PPPD). Rije？ je o naj？e？？em funkcionalnom vestibularnom poreme？aju, koji obuhva？a prije uspostavljene entitete: fobi？nu posturalnu vrtoglavicu, vizualnu i kroni？nu subjektivnu vrtoglavicu. Dominantni simptomi PPPD-a jesu: vrtoglavica koja kontinuirano traje najmanje 3 mjeseca i uvijek je povezana s dr？anjem tijela, a nije kru？nog tipa. Javljaju se preosjetljivost na pokretne podra？aje, uklju？uju？i i vlastite pokrete, ali i kretanje velikih vizualnih objekata ili kompleksnih vizualnih podra？aja u ？irokome vidnom polju, kao i te？ko？e pri izvo？enju preciznih vizualnih radnja. Kod bla？ih i umjerenih smetnja po？eljno je provesti vestibularnu rehabilitaciju, jer ve？ina pacijenata ima provokativne ？imbenike vezane uz vid i kretanje. Indicirano je i farmakoterapijsko lije？enje selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina i noradrenalina. Dobri rezultati posti？u se i primjenom kognitivno-bihevioralne psihoterapije, mijenjanjem negativnih automatskih misli, refokusiranjem pa？nje, reatribucijom, sustavnim i postupnim izlaganjem ili, pak, izlaganjem odjedanput i dr. Prognoza bolesti znatno je bolja kod pacijenata bez komorbiditeta u odnosu prema onima s njime