HRVATSKO POSTAJE GLOBALNO KULTURNI MéTISSAGE: OD SELJA？KOGA RUPCA DO GRA？ANSKE KRAVATE

Sa？etak Devedesete su godine pro？loga stolje？a razdoblje intenzivne konstrukcije simbola hrvatskoga identiteta. Jedan izme？u tih projekata – kreacija pri？e o hrvatskoj provenijenciji kravate – koju potpisuje privatna neprofitna ustanova nazvana Academia Cravatica – analiti？ki je zanimljiv ne samo zbog prire？ivanja manje ili vi？e spektakularnih kulturnih doga？anja nego i zbog vje？toga baratanja s ikoni？kim postmodernim konceptima fleksibilnih identiteta, koncentri？nih krugova i razina pripadnosti, interakcije i mije？anja kultura i sl. U radu su predstavljene odabrane "kravatolo？ke" akcije u organizaciji Academie Cravatice, a potom se kroz povijest ？irenja, promjena i resemantizacija rupca hrvatskih seljaka analiziraju mijene kojima je taj predmet bio izlo？en od 17. stolje？a do danas. Kroz povijest difuzije, transformacija i resemantizacija rupca hrvatskih seljaka/vojnika mijene su se doga？ale na nekoliko razina. U dru？tvenom smislu, od selja？kog (vojni？kog) odjevnog predmeta postao je dijelom gra？anskog odijela. U prostornom smislu, s relativno uskog zemljopisno definiranog prostora ra？irio se dru？tvenim prostorom suvremenoga gra？anstva, koje se zbog globalnosti zemljopisno (teritorijalno) ne mo？e pobli？e odrediti. Promotre li se etnonacionalni razmjeri mijene, uo？avaju se brojne resemantizacije: od predmeta kao dijela regionalne kulture jedne hrvatske etnije u susretu hrvatskih vojnika sa svojim europskim kolegama postaje nacionalnom oznakom. Potom, preuzimanjem u europske odjevne stilove biva inter-nacionalnim ili trans-nacionalnim kulturnim dobrom u kojemu se susre？u i kreoliziraju razli？ite tradicije, htijenja i konteksti. Kona？no, od devedesetih godina 20. stolje？a naovamo, posebno nastojanjima Academie Cravatice, u predmet se upisuju nacionalni, hrvatski sadr？aji, dakle ponovno se konstruira kao nacionalna oznaka. Istodobno dobiva i inter- i trans-nacionalne sadr？aje jer se progla？ava simbolom europske, odnosno gra？anske kulture i znakom nekih temeljnih civilizacijskih i op？eljudskih vrijednosti (ljudskog dostojanstva, slobode i odgovornosti). Autorica zaklju？uje da akcije kojima Academia Cravatica promovira svoju filozofiju (a preko nje Potomac d. d. i marku Croata) samo na prvi pogled ispisuju po？eljan projekt hrvatskog identiteta (u smislu u kojemu Bauman i Hall govore o identitetu kao o projektu). Me？utim, o njima valja govoriti i kriti？ki jer implicitno ili eksplicitno koriste evolucijski, europocentri？ni i patrijarhalni diskurs