Klasi？na？i？uporabna？naglasna？norma？u？onima？ aloglotskog？postanja

Sa？etak Neprihvatljivost silaznih naglasaka na nepo？etnim slogovima u rije？i op？e je naglasno pravilo u standardnome hrvatskom govoru. To je staro pitanje oko kojeg polemike ni danas ne jenjavaju. Neka istra？ivanja (？kari？ i sur., 1987; ？kari？, 1999a, 1999b, 2002; Varo？anec？kari？, 2001, 2003; ？kari？ i Varo？anec-？kari？, 2002) pokazuju kako u op？em hrvatskom postoji otvorena mogu？nost silaznih naglasaka na nepo？etnim slogovima u posu？enicama. Pri prihvatu posu？enica otvaraju se barem dvije naglasne mogu？nosti: o？uvanje izvornog mjesta silaznog naglaska ili prebacivanje naglaska na prethodni slog. U ovom se radu uspore？uje odnos klasi？ne i uporabne naglasne norme, odnosno ispituje se pojavnost silaznih naglasaka na nepo？etnim slogovima aloglotskih onima. Na uzorku od 60 ispitanika, studenata hrvatskog jezika i knji？evnosti Filozofskog fakulteta u Splitu, ispitivana je govorna produkcija 35 aloglotskih onima te po？eljnost pojedinih naglasnih oblika u 58 aloglotskih onima, poput Andaluzija, Lombardija, Palagru？a, Kaledonija, Sicilija, Milano i sl. U ve？ini ispitivanih rije？i uo？ena je prevaga u korist prve naglasne mogu？nosti – o？uvanja izvornog mjesta silaznog naglaska. Izgovarano je tako Andalu？zija, Lomba ？ rdija, Palagru ？ ？a, Kaledo ？ nija, Mila？no, ali primjerice Sìcīlija