Interakcijske？retori？ke？strategije？u？znanstvenom？ diskursu？(na？primjeru？znanstvenog？jezika？Ivana？ Ivasa)

Sa？etak Znanstveni diskurs tradicionalno ozna？avaju pojmovi kao ？to su racionalnost, strogost, ekonomi？nost, jednozna？nost i sl., a znanstvena je komunikacija ？esto opisivana kao apstraktna, usmjerena na sadr？aj. Me？utim, razvojem suvremenih tehnologija i internetizacije taj se pogled drasti？no mijenja. Sve se ？e？？e odbacuju elitne prakse i specijalni diskurs polako prelazi u javni, pa se mo？e re？i da su u jeziku znanosti ostali jo？ samo mitovi o objektivnosti i neutralnosti jezi？nih elemenata te izostanku emocionalno-ekspresivnih elemenata. Razli？ita istra？ivanja potvrdila su da se znanstveni diskurs, kao i svaki drugi, odvija na dvjema razinama, autonomnoj i interaktivnoj. To zna？i da funkcija znanstvenog teksta nije samo referencijalna, odnosno informativna, ve？ i komunikacijska, a komunikacijom izme？u autora teksta i ？itatelja/slu？atelja uvijek se razotkrivaju karakter, mi？ljenja i stavovi sudionika komunikacije. Jedna je od temeljnih komunikacijskih funkcija znanstvenog teksta uvjeravanje, koje je u centru pozornosti ovog rada. U njemu se diskursnom analizom prou？avaju razli？ite retori？ke strategije kojima autor uspostavlja interakciju s ？itateljem kako bi privukao njegovu pozornost i uvjerio ga u to？nost i prihvatljivost vlastitih stavova. Polaze？i od pretpostavke da je svaki tekst obilje？en individualnim stilom autora, u kojemu se odra？avaju autorov karakter, mi？ljenja i stavovi, kao studija primjera poslu？ili su nam nasumce odabrani znanstveni radovi Ivana Ivasa. U prvom dijelu istra？uje se strategija naslovljavanja, a u drugom dijelu metadiskursne strategije uspostavljanja interakcije s ？itateljem: strategije ogra？ivanja, poja？avanja, izra？avanja odnosa prema izlo？enoj tvrdnji, izravnog obra？anja ？itatelju/slu？atelju te strategija vlastitog anga？iranja. Kvalitativna analiza komunikacijskih retori？kih strategija u znanstvenim radovima pokazuje da Ivas razli？itim jezi？nim elementima poku？ava privu？i pozornost ？itatelja/slu？atelja, pri ？emu se uglavnom pridr？ava pravila znanstvenog diskursa, ali koristi i emocionalnoekspresivne jezi？ne elemente koji postaju obilje？je njegova individualna stila. Na taj se na？in potvr？uje pretpostavka da pravila o objektivnosti, neutralnosti i sl. vrijede za znanost i znanstvena istra？ivanja, dok se za znanstveni jezik to ne bi moglo re？i