Nagla？avanje posu？enica iz ？panjolskoga jezika u hrvatskim rje？nicima

Sa？etak Strane se rije？i preuzimaju iz drugoga jezika i prilago？avaju hrvatskom jeziku, u kojem se mogu nalaziti iz stilisti？kih razloga ili zato ？to jo？ nije prona？ena odgovaraju？a hrvatska istovrijednica (Jozi？, 2013: 67). Tijekom prilagodbe na svim jezi？nim razinama preuzeta rije？ mo？e biti u statusu tu？ice ili prilago？enice. Za razliku od tu？ice, koja glasni？ki, prozodijski ni pravopisno nije prilago？ena jeziku primatelju, prilago？enica je posve integrirana u jezik primatelj. U ovom ？emo se radu baviti naglasnom analizom hispanizama (N = 92). Korpus je prikupljen iz vi？e rje？nika hrvatskoga jezika. Postavljeno je nekoliko istra？iva？kih pitanja: ho？e li posu？enice zadr？ati izvorno mjesto naglaska, ho？e li se po？tivati naglasna norma hrvatskoga jezika, mo？emo li govoriti o sustavnosti nagla？avanja u rje？nicima i kolika je zastupljenost silaznih naglasaka na nepo？etnim slogovima te dubletnih ili tripletnih oblika? Analizom je utvr？eno da posu？enice uglavnom zadr？avaju izvorno mjesto naglaska, da se pri prilagodbi gotovo uvijek po？tuje naglasna norma hrvatskoga jezika te da do nepo？tivanja naglasne norme dolazi samo kod silaznih naglasaka na nepo？etnim slogovima