%0 Journal Article
%T Nagla£¿avanje posu£¿enica iz £¿panjolskoga jezika u hrvatskim rje£¿nicima
%A Grkovi£¿
%A Da£¿a
%A Iva
%A Ba£¿i£¿
%J -
%D 2017
%R 10.22210/govor.2017.34.04
%X Sa£¿etak Strane se rije£¿i preuzimaju iz drugoga jezika i prilago£¿avaju hrvatskom jeziku, u kojem se mogu nalaziti iz stilisti£¿kih razloga ili zato £¿to jo£¿ nije prona£¿ena odgovaraju£¿a hrvatska istovrijednica (Jozi£¿, 2013: 67). Tijekom prilagodbe na svim jezi£¿nim razinama preuzeta rije£¿ mo£¿e biti u statusu tu£¿ice ili prilago£¿enice. Za razliku od tu£¿ice, koja glasni£¿ki, prozodijski ni pravopisno nije prilago£¿ena jeziku primatelju, prilago£¿enica je posve integrirana u jezik primatelj. U ovom £¿emo se radu baviti naglasnom analizom hispanizama (N = 92). Korpus je prikupljen iz vi£¿e rje£¿nika hrvatskoga jezika. Postavljeno je nekoliko istra£¿iva£¿kih pitanja: ho£¿e li posu£¿enice zadr£¿ati izvorno mjesto naglaska, ho£¿e li se po£¿tivati naglasna norma hrvatskoga jezika, mo£¿emo li govoriti o sustavnosti nagla£¿avanja u rje£¿nicima i kolika je zastupljenost silaznih naglasaka na nepo£¿etnim slogovima te dubletnih ili tripletnih oblika? Analizom je utvr£¿eno da posu£¿enice uglavnom zadr£¿avaju izvorno mjesto naglaska, da se pri prilagodbi gotovo uvijek po£¿tuje naglasna norma hrvatskoga jezika te da do nepo£¿tivanja naglasne norme dolazi samo kod silaznih naglasaka na nepo£¿etnim slogovima
%K hrvatski jezik
%K £¿panjolski jezik
%K posu£¿enice
%K norma
%K naglasna prilagodba
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=281278