Samoobrana aristotelovske prirodne filozofije na prijelazu iz 16. u 17. stolje？e: Georgius Raguseius i Matija Frki？

Sa？etak U ovom se ？lanku, na tekstovima dvaju hrvatskih aristotelovaca na prijelazu iz 16. u 17. stolje？e: Georgiusa Raguseiusa (druga polovica 16. stolje？a – 1622) i Matije Frki？a (Matthaeus Ferchius, 1583–1669), aristotelizam tog razdoblja prikazuje u njegovu poku？aju da se othrva opasnostima novovjekovne prirodne znanosti od koje se osje？a ugro？en u trenucima njezina nastanka, tj. da se obrani od opasnosti koju za aristotelizam predstavlja Galilei. Pote？ko？u za to tuma？enje predstavlja ？injenica da ni jedan ni drugi autor ne polemizira s Galilejem. Obojica konstatiraju nedosljednost u peripateti？koj filozofiji i, da bi ju ispravili, odustaju od nekih bitnih pojmova aristotelovske filozofije. Obojica se udaljavaju od ？ortodoksnog aristotelizma？, a da se pritom ne pribli？avaju jedan drugome. Da bi odr？ao razliku izme？u podmjese？nog i nadmjese？nog svijeta u smislu jaza izme？u filozofije prirode i matematike, Raguseius odustaje od pojma analogije bi？a. Frki？ev zadatak bio je te？i. On priznaje astrologiju-astronomiju kao matematiku i istodobno kao filozofiju prirode; odustaje od pojma etera ili pete supstancije i tvrdi da je nebo vatra. Time je osigurao da astrologija-astronomija jest prirodna filozofija. Ostaje mu problem da astrologija-astronomija jest matematika: budu？i da je astronomija-astrologija i znanost o nebeskoj supstanciji – vatri, koja je istovrsna sa zemaljskom vatrom, ona, po Aristotelovu na？elu, da se matemati？ka to？nost smije tra？iti samo kod bi？a koja nemaju materije, ne bi smjela biti matematika. Da bi dokinuo jaz izme？u pete supstancije i zemaljskih supstancija, jaz izme？u vje？nog i stvorenog, Frki？ se odlu？uje za tezu da za zemaljsko i nebesko podru？je vrijedi ista matematika. U daljnje se zaklju？ke nije upustio. Iako se ni Raguseius ni Frki？ nisu upustili u polemiku s Galilejem, odre？ivanje mjesta astronomije i matematike u sustavu peripatetizma u razdoblju nastanka novovjekovne prirodne znanosti nedvojbeno je zahtijevalo revizije nekih peripateti？kih stavova