？to je doista indukcija u Ru？era Bo？kovi？a?

Sa？etak Indukcija u djelima Ru？era Bo？kovi？a istra？iva？ka je tema s podu？om tradicijom. U ovom ？lanku poku？avam Bo？kovi？eva gledi？ta o indukciji smjestiti u Fermat-Pascalovu interpretativnu orijentaciju indukcije, ？iji su glavni protagonisti Jakob Bernoulli i Thomas Bayes, a u 20. stolje？u Ludwig Wittgenstein, Rudolf Carnap i Jaakko Hintikka. Ne samo da u Bo？kovi？a indukcija ima podupiru？u ulogu u odnosu na dedukciju nego je ona sama po sebi zna？ajna – po svojim karakteristikama ？obilnosti？ i ？？irine？. On ju je izgradio na temelju ravnote？e zapa？anja i razmi？ljanja i zato je nije shvatio na ？isto Baconov na？in, koji se ipak prete？no oslanja na zapa？anje. To ga uklju？uje u pogodniju razvojnu liniju koja potje？e od Fermata i Pascala, prenosi se preko Bernoullija i Bayesa sve do na？ih dana – Wittgensteina, Carnapa i Hintikke. Naime ako je to？no da je Bo？kovi？ koristio Bernoullijev ra？un vjerojatnosti, budu？i da imamo sugestije i o njegovoj anticipaciji Carnapove induktivne logike, to zna？i da njegova koncepcija indukcije po？iva na dva op？a na？ela, a ne na jednome, ？to ga uvr？tava u suvremene raspre oko odnosa op？eg induktivnog na？ela i lokalnog obilje？ja svake indukcije. Osim toga Bo？kovi？eva indukcija bliska je Wittgensteinovu pojmu mre？e kao shva？anju znanstvene teorije, ali ima i svoje osobitosti. Jedna od njih temelji se na ovom uvidu: ono ？to opa？amo u prirodi knjige su koje pripadaju razli？itim kraljevstvima i napisane su razli？itim jezicima. O？ito da Bo？kovi？ time jo？ ja？e potvr？uje svoje gledi？te o upotrebi raznih indukcija u raznim situacijama