Dijakronijski pogled na mocijske imenice

Sa？etak U ？lanku se analiziraju mocijski odnosi u odabranim hrvatskim gramatikama i rje？nicima do objavljivanja Par？i？eva rje？nika 1901. godine. Propituje se jesu li i na koji na？in stari hrvatski gramati？ari obra？ivali mocijske odnose te u kojoj su mjeri mocijski parnjaci zastupljeni u rje？nicima. S jedne strane, i gramatike i rje？nici ovjeravali su uporabnu situaciju i pisanu praksu, a s druge strane, pokazatelji su autorske inventivnosti u popunjavanju postoje？ega leksi？koga fonda novim sastavnicama, a takvi su rje？otvorni prinosi bili uobi？ajeni u predstandardizacijskoj fazi hrvatskoga jezika. Stoga su gramatike i rje？nici i primjer jezi？ne uporabe i izvor za povijesnojezi？nu analizu na svim razinama. U ra？？lambu su uklju？ene tri gramatike i ？etiri rje？nika. Da bi se dobio ？to bolji uvid u problematiku, odabrani su rje？nici koji se me？usobno razlikuju opsegom, vrstom i namjenom. Na temelju zaklju？aka o poimanju mocijskih odnosa u starijoj hrvatskoj gramatikografiji i leksikografiji uo？en je problem povezan sa suvremenom definicijom mocije te ponu？en prijedlog za njezinu doradu, bar kad je rije？ o povijesnojezi？nim istra？ivanjima