Pitanje poslijeratnih granica Poljske i Jugoslavije u odnosima dviju dr？ava (1945-1946)

Sa？etak U razdoblju izme？u 1945. i 1946. i Poljska i Jugoslavija borile su se za preoblikovanje svojih zapadnih granica. Politici beogradskih vlasti klju？no je bilo zadr？ati Trst, dok se var？avska vlada borila za trajni povratak Vra？enog teritorija domovini. Ipak, stvar se komplicirala ponajprije zbog toga ？to je ？ehoslova？ka pretendirala na nekada？nju njema？ku ？lesku (K？odzko, Ko？le, G？ubczyce, Racibórz, Krkono？e). Osim toga, poljsko-？ehoslova？ki odnosi su i tako ve？ bili napeti zbog davnog grani？nog sukoba na podru？ju Spi？a i Orave te Cieszyńske ？leske (Zaolzie). S ciljem ubla？avanja situacije, u poljskoj se diplomaciji pojavila koncepcija tzv. slavenske arbitra？e, za ？ijeg je ？elnika predlo？en Josip Broz Tito. Poljska strana poku？ala je utjecati na Tita za vrijeme njegovog slu？benog posjeta Poljskoj u prolje？e 1946. godine. Jugoslavenski se vo？a u odnosima s poljskom stranom neslu？beno opredijelio za stav koji je zauzela Var？ava. U？inio je to prije svega zato ？to mu je bilo stalo do toga da na pari？koj mirovnoj konferenciji Poljska podupre jugoslavenske teritorijalne pretenzije na nekada？nja talijanska podru？ja. Osim toga, jugoslavenska je propaganda u tom cilju iskoristila uzvra？en posjet poljske delegacije Jugoslaviji u jesen 1946. Bez obzira na brojna obe？anja potpore s poljske strane, Tito je vrlo pa？ljivo pristupao cijeloj situaciji i i？？ekivao stav Staljina. Op？enito su i SSSR i Jugoslavija zagovarali odr？avanje statusa quo, tj. priznavanje nekada？nje njema？ke ？leske Poljacima, a ostavljanje Zaolzia unutar granica ？ehoslova？ke