KADA KUHAJU BAKE... TRADICIJA I POVIJEST U DVJEMA BAKINIM KUHARICAMA

Sa？etak Normiranje i kanoniziranje tradicionalne hrvatske kuhinje, odnosno stvaranje prepoznatljiva brenda, jedan je od svojih izraza prona？lo u sintagmi bakina kuhinja. Funkcija bake u preno？enju tradicije, u naj？irem smislu, ve？ je istaknuta u mnogim radovima, a recepcija bake kao najve？eg autoriteta privatnog kuhanja, legitimira njezinu kuhinju kao zdravu, ukusnu i prije svega tradicionalnu. Brojne kuharice i proizvodi koji nose pridjev bakin govore u prilog toj tezi. U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj se pojavilo nekoliko netipi？nih kuharica. Netipi？nih utoliko ？to u velikoj mjeri iznevjeravaju osnovne postavke ？anra kuharice kao priru？ni？ke literature. Analizom dviju takvih bakinih kuharica (Kuharica none Carmen i Kuharica bake Ivke) ovaj ？e rad poku？ati pokazati kako se ？anru kuharice priklju？uju povijesni sadr？aji. Zanimljivost ovih kuharica ne proizlazi toliko iz primjenjivosti recepata i savjeta koliko iz poku？aja da se prika？e ？iri kulturni i povijesni okvir njihova nastanka. Dvije spomenute kuharice zapravo su privatne zbirke recepata koje su te dvije bake prikupljale u pedesetak godina. Ostaviv？i bakine recepte kako su napisani i poku？avaju？i opisati povijesni i kulturni kontekst u kojem su nastajale, autori ovih kuharica bake shva？aju kao svjedokinje vremena ？iji su zapisi istodobno svjedo？anstva i dokumenti o gra？anskom dru？tvu Samobora i Trogira s po？etka 20. stolje？a. Fragmenti obiteljskih povijesti, kao ？to su ovi ？turi recepti, mogu imati jednaku vrijednost kao drugi povijesni dokumenti te poslu？iti i？？itavanju ili o？ivljavanju izgubljene pro？losti