IZME？U ETNOMUZIKOLO？KIH I DRU？TVENIH KANONA: POVIJESNI IZVORI O SVIRA？ICAMA NARODNIH GLAZBALA U HRVATSKOJ

Sa？etak Osnovni je poticaj za ovo istra？ivanje bilo ？iroko rasprostranjeno uvjerenje da ？ene ne sviraju narodna glazbala, a pogotovo da ih nisu svirale u pro？losti. Pokazalo se da obje sastavnice ove teze ne stoje te da ne/vidljivost svira？ica ovisi o (etno)muzikolo？kim i dru？tvenim kanonima. U okviru etnomuzikologije, njihova je nevidljivost uvjetovana etnomuzikolo？kim ograni？avanjem na narodnu glazbu, njezine produkte i njezine najreprezentativnije predstavnike. No, (etno)muzikolo？ki su kanoni dio dru？tvenih kanona, pa se stoga ne radi o tome da ih se jednostavno odbaci. I dana？nje svira？ice — — iako u shva？anju vlastita glazbenog i rodnog puta mogu nagla？avati fluidnost, promjenljivost i performativnost rodnih identiteta — na neki na？in moraju pregovarati s istodobno podupiru？im i ograni？avaju？im kanonima ba？tinjenima iz pro？losti. Polo？aj ？lanice obitelji i polo？aj sudionice u nacionalnointegracijskim i modernizacijskim procesima temeljne su pozicije koje su u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stolje？a u Hrvatskoj omogu？avale ？enama da njihovo glazbeni？tvo pretegne nad njihovim rodom. To su ujedno iste pozicije koje svira？ice dijele sa svira？ima. Preostale su se ？enske pozicije temeljile upravo na nekima od stereotipa o ？enskom rodu (od svira？ice kao pripadnice tzv. ljep？ega spola do svira？ice kao bestidnice te nali？je stereotipne ？ene u svira？ici kao mu？kara？i) ili se pak radilo o pozicijama (samo)negiranja ozbiljnog glazbeni？tva (svira？ica kao zamjena za odsutnog svira？a i svira？ica priru？nih i zamjenskih glazbala)