Apofasti？ke konstrukcije u hrvatskom jeziku na razme？u retorike i sintakse

Sa？etak Analizom mnogih retori？kih sredstava mo？e se utvrditi kako je njihova u？inkovitost utemeljena na suglasju vi？e jezi？nih razina, od fonolo？ke do sintakti？ke i da se upravo u njihovoj konstrukcijskoj simboli？koj strukturi, u smislu Langackera (1987), koja povezuje fonolo？ku i zna？enjsku razinu mo？e na？i razlog njihovoj univerzalnosti i uporabnoj vrijednosti otpornoj na protok vremena. Jedna od retori？kih figura koja se analizom politi？kog i javnog diskursa op？enito pojavila kao vrlo uspje？na u svojoj retori？koj funkciji uvjeravanja jest i apofaza ili pretericija (？kari？ 2008) jer u formi negacije sadr？aja zapravo privla？i pozornost slu？atelja i stvara koncept koji se, na prvi pogled, ？eli negirati. Apofasti？ke se strukture naj？e？？e rabe u svrhu difamacije ili neizravne pohvale osoba ili pojava i oslanjaju se na izazivanje zanimanja slu？atelja stvaranjem odre？enih o？ekivanja na temelju nao？igled negiranog sadr？aja. Korpusna analiza tipi？nih apofasti？kih konstrukcija u hrvatskom jeziku na primjerima iz politi？kog i medijskog diskursa u korpusu hrWaC pokazala je da se npr. zavisne objektne re？enice nakon glagola govorenja vrlo ？esto rabe kao metoda uvo？enja odre？enog pojma ili sadr？aja koji se, povr？inski gledano, ？eli negirati suprotnim ili isklju？nim re？enicama. Tako se pretragom korpusa na slu？ajnom odabiru 100 re？enica s konstrukcijom Ne ？elim re？i da…, ali/nego/no… utvrdilo da je ？ak 26 % primjera imalo tipi？nu apofasti？ku funkciju uvo？enja odre？enih tvrdnji zaobilaznim putem, tj. njihovom negacijom: Pritom ne ？elim re？i da ona la？e, nego samo to da imamo isklju？ivo njezinu stranu pri？e. Polaze？i od konstrukcijske naravi jezi？nih izraza, u radu ？emo detaljno analizirati tipi？nu sintakti？ku strukturu apofasti？kih konstrukcija s fokusom na pretericijske primjere i ulogu slo？enih re？enica u stvaranju ？eljenih retori？kih i kognitivnih u？inaka