Organski idiomi i stilisti？ka na？ela

Sa？etak U tekstu se analiziraju prijevodi Kronike o na？em malom mistu Miljenka Smoje napisane na ？akavici i prevedenoj na talijanski standard te Le baruffe chiozzotte Carla Goldonija, prevedene na ？akav？tinu. Autorice u prvom analiziranom djelu problematiziraju izbor ciljnog jezika, odnosno zanimaju se u kolikoj se mjeri standardom uspjelo zadr？ati izvorni stil i je li djelo odabirom standarda osiroma？eno. Posebno je zanimljiva usporedba prijevoda socio-kulturolo？kih elemenata, te adaptacija karakteristi？nog Smojinog humora. Nasuprot tome Ivo Tijardovi？ prire？uje na ？akav？tinu prevedenu varijantu Goldonijeve komedije Le baruffe chiozzotte koja je kasnije poslu？ila kao predlo？ak za preradu na vi？ki, kvarnerski i dubrova？ki govor. Usporedbom idioma u spomenutim prijevodima, izra？ava se stav da je kori？tenje organskog idioma jedino ispravno, kako zbog leksi？kih podudarnosti, tako i zbog niza stilema s lako？om prenosivih zavi？ajnim govorom. Name？e se zaklju？ak da je upotreba organskog idioma upravo proporcionalna boga？enju jezika, dok se njegovim nekori？tenjem jezik osiroma？uje, odnosno da je uporaba dijalekta u prijevodu nu？na kako bi se bez gubitka posredovao kulturolo？ki kontekst i izvorni elementi stila