Fenomenologija odnosa nacionalnoga i kulturnoga identiteta u hrvatskom dru？tvu

Sa？etak Cilj je rada analizirati fenomenologiju me？uodnosa nacionalnoga i kulturnoga identiteta u hrvatskom i prikazati na？ine na koje ukotvljenost nacionalnog i kulturnog identiteta u hrvatskom dru？tvu generira percepciju pojedinca prema individualnom izri？aju hrvatstva. Da bi se uop？e moglo govoriti o ovom procesu bitno je definirati odnos kulturnoga i nacionalnoga identiteta u Republici Hrvatskoj. Taj odnos karakterizira dualnost utjecaja. Kulturni identitet bitna je sastavnica izgradnje nacionalnoga, koji odre？uje smjer kulturalne dinamike. Fenomenolo？ka razina teorijske analize u fokus stavlja internalizaciju identitetskih sastavnica. Kako je svijest uvijek intencionalna, odnosno intendira predmet, valja prou？iti na？ine shva？anja izgradnje individualnog identiteta kroz zalihe koje se kolektivno pru？aju. Takva vrsta konstrukcije, odnosno internalizacija kolektivnih pretpostavki, pretpostavlja relativnu neovisnost aktera u konstrukciji vlastite zbilje – pojedinac je slobodan formirati zna？enje, ali to zna？enje stvoreno je unutar odre？enoga konteksta i okvira. Taj kontekst na sebi svojstven na？in stvara esenciju znanja danu na raspolaganje. Osnovni problem sa znanjem nacionalnog i kulturnog identiteta jest taj da je to znanje omogu？eno u dvije dominantne varijante. Pojedinac svoj identitet konstruira kroz varijantu zalihe znanja, dominantnu (ili dostupnu) kroz njegov ？ivot. Takav proces ostvarenja osobe disperzira nacionalni identitet. U fenomenolo？kom smislu, sama koncepcija Hrvata i hrvatstva na razini pojedinca pluralna je i dvosmisleno definirana