Elementi perihoretske antropologije u Isusovoj velikosve？eni？koj molitvi. Filolo？ko-teolo？ka analiza i humanisti？ki odjek u postmoderni

Sa？etak Trajna sklonost i potreba ？ovjeka da se s drugim pove？e u savr？eno jedno teolog？a prepoznaje kao posljedicu stvorenosti na sliku Boga koji je u sebi trojstveno zajedni？tvo. Na me？usobno pro？imanje i su？ivljenje razli？itih koji ne gube vlastitosti a postaju savr？eno jedno (kao osobe u Trojstvu), ukazuje drevni, u suvremenoj trinitarnoj teolog？i o？ivljeni, pojam perihoreza. U prvom poglavlju ovoga rada donosi se kratak povijesno-teolo？ki razvoj toga pojma te se ukazuje na njegovu aktualnost i primjenjivost unutar suvremene antropolog？e koju se, jer promatra ？ovjeka kao osobu sposobnu za zajedni？tvo po uzoru na trojstveno perihoretsko zajedni？tvo, naziva i perihoretskom antropolog？om. U drugom d？elu rada elementi takve antropolog？e prepoznaju se i filolo？ki i？？itavaju u tekstu Isusove velikosve？eni？ke molitve (Iv 17,1-26), izvla？e se i uo？avaju zanimljive teolo？ke premise i stvaraju orisi za perihoretsku teolog？u ovoga teksta. Prepoznaje se kako ivanovska teolo？ka uporaba gr？koga perfekta upu？uje na bezvremensku i nadegzistenc？sku dimenz？u te molitve, a gramati？ka igra ？perihoretskih？ pasiva (kenoti？ki i eshatolo？ki) i？perihoretskih？ mediopasiva (ontolo？ki i ekumenski) izra？ava me？usobno pro？imanje trinitarne i antropolo？ke perihoreze u Isusovu govoru o proslavi (teolog？a ？kenoti？ke proslave？), punini radosti bo？anskih i ljudskih osoba, O？evu posve？ivanju Sina i ljud？ te, naposljetku, o uzajamnoj trinitarnoj i antropolo？koj aktivnosti u nastojanju da bude savr？eno jedinstvo me？u ljudima, a zatim i ljud？ sa savr？eno jednim Bogom. Uz to, razlu？uje se i otkriva kako su O？evo ime i O？eva osoba teolo？ki sinonimi, pa se teolo？kom sinonimizac？om pojmova ime i osoba poku？ava definirati osobu kao kategor？u perihoretskih zakonitosti (biti osoba kao odjekivati u drugome). U sadr？aju velikosve？eni？ke molitve razotkriva se i sna？na teolo？ka poruka glagola didōmi (predati, dati), koji najsna？n？e opisuje perihoretski odnos unutar Trojstva, kao odnos predanja jedne bo？anske osobe drugoj, a zatim i ljudima u doga？aju kri？a (teolog？a predanja). U tre？em se d？elu nastoji suvremenu humanisti？ku misao sagledati u svjetlu perihoretske antropolog？e, i to na na？in da se teolo？ki glagol didōmi (predati, dati), suprotstavlja suvremenoj neohumanisti？koj etici emotivizma, a tri teolo？ko-antropolo？ka motiva (？ivot, istina i ljubav), razabrana kao teolo？ka poruka Isusove velikosve？eni？ke molitve, ovdje se prepoznaju kao klju？ni za cjelovit antropolo？ki govor, osobito kao govor o eklez？alnoj perihorezi i koncilskoj ekleziolog？i zajedni？tva po uzoru na trinitarni communio