%0 Journal Article
%T Elementi perihoretske antropologije u Isusovoj velikosve£¿eni£¿koj molitvi. Filolo£¿ko-teolo£¿ka analiza i humanisti£¿ki odjek u postmoderni
%A PEHAR
%A Marija
%A PETRI£¿
%A Matej
%J -
%D 2014
%X Sa£¿etak Trajna sklonost i potreba £¿ovjeka da se s drugim pove£¿e u savr£¿eno jedno teolog£¿a prepoznaje kao posljedicu stvorenosti na sliku Boga koji je u sebi trojstveno zajedni£¿tvo. Na me£¿usobno pro£¿imanje i su£¿ivljenje razli£¿itih koji ne gube vlastitosti a postaju savr£¿eno jedno (kao osobe u Trojstvu), ukazuje drevni, u suvremenoj trinitarnoj teolog£¿i o£¿ivljeni, pojam perihoreza. U prvom poglavlju ovoga rada donosi se kratak povijesno-teolo£¿ki razvoj toga pojma te se ukazuje na njegovu aktualnost i primjenjivost unutar suvremene antropolog£¿e koju se, jer promatra £¿ovjeka kao osobu sposobnu za zajedni£¿tvo po uzoru na trojstveno perihoretsko zajedni£¿tvo, naziva i perihoretskom antropolog£¿om. U drugom d£¿elu rada elementi takve antropolog£¿e prepoznaju se i filolo£¿ki i£¿£¿itavaju u tekstu Isusove velikosve£¿eni£¿ke molitve (Iv 17,1-26), izvla£¿e se i uo£¿avaju zanimljive teolo£¿ke premise i stvaraju orisi za perihoretsku teolog£¿u ovoga teksta. Prepoznaje se kako ivanovska teolo£¿ka uporaba gr£¿koga perfekta upu£¿uje na bezvremensku i nadegzistenc£¿sku dimenz£¿u te molitve, a gramati£¿ka igra £¿perihoretskih£¿ pasiva (kenoti£¿ki i eshatolo£¿ki) i£¿perihoretskih£¿ mediopasiva (ontolo£¿ki i ekumenski) izra£¿ava me£¿usobno pro£¿imanje trinitarne i antropolo£¿ke perihoreze u Isusovu govoru o proslavi (teolog£¿a £¿kenoti£¿ke proslave£¿), punini radosti bo£¿anskih i ljudskih osoba, O£¿evu posve£¿ivanju Sina i ljud£¿ te, naposljetku, o uzajamnoj trinitarnoj i antropolo£¿koj aktivnosti u nastojanju da bude savr£¿eno jedinstvo me£¿u ljudima, a zatim i ljud£¿ sa savr£¿eno jednim Bogom. Uz to, razlu£¿uje se i otkriva kako su O£¿evo ime i O£¿eva osoba teolo£¿ki sinonimi, pa se teolo£¿kom sinonimizac£¿om pojmova ime i osoba poku£¿ava definirati osobu kao kategor£¿u perihoretskih zakonitosti (biti osoba kao odjekivati u drugome). U sadr£¿aju velikosve£¿eni£¿ke molitve razotkriva se i sna£¿na teolo£¿ka poruka glagola did¨­mi (predati, dati), koji najsna£¿n£¿e opisuje perihoretski odnos unutar Trojstva, kao odnos predanja jedne bo£¿anske osobe drugoj, a zatim i ljudima u doga£¿aju kri£¿a (teolog£¿a predanja). U tre£¿em se d£¿elu nastoji suvremenu humanisti£¿ku misao sagledati u svjetlu perihoretske antropolog£¿e, i to na na£¿in da se teolo£¿ki glagol did¨­mi (predati, dati), suprotstavlja suvremenoj neohumanisti£¿koj etici emotivizma, a tri teolo£¿ko-antropolo£¿ka motiva (£¿ivot, istina i ljubav), razabrana kao teolo£¿ka poruka Isusove velikosve£¿eni£¿ke molitve, ovdje se prepoznaju kao klju£¿ni za cjelovit antropolo£¿ki govor, osobito kao govor o eklez£¿alnoj perihorezi i koncilskoj ekleziolog£¿i zajedni£¿tva po uzoru na trinitarni communio
%K perihoretska antropolog£¿a
%K perihoreza
%K Presveto Trojstvo
%K velikosve£¿eni£¿ka molitva
%K teolog£¿a £¿proslave£¿
%K Bo£¿je ime
%K teolog£¿a predanja
%K osoba
%K humanizam
%K communio
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=177963