Prosti prilo？ni junktori u bosanskom jeziku

Sa？etak U radu se govori o prilozima koji mogu vr？iti ulogu uvo？enja zavisne klauze u sastav slo？ene re？enice (gdje, kad, kako, odakle, dokle, kamo...). U prvom dijelu rada prikazuje se kako je odnos priloga i veznika predstavljen u gramati？koj literaturi i zna？ajnijim rje？nicima. Taj pregled pokazuje da u literaturi nije napravljeno jasno razgrani？enje izme？u priloga i veznika, premda se uglavnom priznaje da granica me？u njima postoji. U literaturi se mo？e prona？i pet tipova nejasno predstavljenih odnosa izme？u veznika i priloga: progla？avanje veznika vrstom priloga; progla？avanje priloga vrstom veznika (“nepravih veznika”); status “veznih sredstava” zaklju？nih i isklju？nih klauza; upotreba izraza “vezni？ki prilog” i sl. te kategorijalni status odnosnih priloga. U radu je posebna pa？nja posve？ena rije？ima gdje, kad i kako, koje u nekim kontekstima zaista pripadaju prilozima, a u nekim veznicima. Navode se sintaksi？ki kriteriji na osnovu kojih se mo？e dokazati kad su te rije？i prilozi, a kad veznici. U radu se primjenjuje razlikovanje termina veznik, koji ozna？ava vrstu rije？i, i termina junktor, koji ozna？ava vrstu funkcije u re？enici