Ontolo？ka dimenzija (moralnoga) ？ina u svjetlu grijeha i krivnje

Sa？etak Usuprot uvrije？enom mi？ljenju kako metafizi？ka refleksija o moralu i temeljnim principima ne poma？e osobito, cilj je priloga osvijetliti ishodi？te moralnoga diskursa koji nu？no zapo？inje od metafizi？ke ra？？lambe ljudskih ？ina. Metoda koju autor u razmatranju ？ina primjenjuje jest analiti？ko- ontolo？ka, ？tovi？e, ona se ovdje pokazuje klju？nom. Tako se u prvom dijelu analize prispjelo uvidima koji neporecivo upu？uju na to da se ljudski ？ini daju svrstati u dvije osnovne skupine: tzv. tranzeuntna (prijelazna) djelovanja na jednoj te imanentna (unutarnja) na drugoj strani. Temeljna pak karakteristika obaju vrsta djelovanja, odnosno ？inā jest promjena, bilo da je rije？ primjerice o pjevanju, crtanju, plivanju (tranzeuntna) ili pak razmi？ljanju, htjenju, ljutnji (imanentna). Navedeni primjeri pokazuju da se jedno stanje stvarnosti premjestilo, promijenilo u drugo. Predo？ena pak analiza poslu？ila je pozadinom razmatranja pojmova grijeha i krivnje, koji svojom opse？no？？u i kakvo？om nu？no potpadaju u jednu od predo？enih vrsta djelovanja. Ubojstvo, kra？a, preljub kao tranzeuntni te mr？nja, pohlepa, po？uda kao imanentni prijestupi, tj. grijesi, za posljedicu tako？er imaju – kao i djelovanja op？enito – promjenu, poglavito na unutarnjem te zatim, posljedi？no, i na vanjskom podru？ju. Uz iskustvo grijeha nu？no se ve？e do？ivljaj krivnje. ？lanak, tako, zavr？ava razmatranjem o fenomenologiji krivnje kao unutarnjem ？inu. Ona se pak u svojem po？etnom dijelu o？ituje kao preuzimanje odgovornosti te u zavr？nom kao pokajanje, koje uz oprost krivnji u kona？nici daje potpuni smisao