%0 Journal Article
%T Ontolo£¿ka dimenzija (moralnoga) £¿ina u svjetlu grijeha i krivnje
%A Radi£¿
%A Stjepan
%J -
%D 2019
%R 10.31823/d.27.2.7
%X Sa£¿etak Usuprot uvrije£¿enom mi£¿ljenju kako metafizi£¿ka refleksija o moralu i temeljnim principima ne poma£¿e osobito, cilj je priloga osvijetliti ishodi£¿te moralnoga diskursa koji nu£¿no zapo£¿inje od metafizi£¿ke ra£¿£¿lambe ljudskih £¿ina. Metoda koju autor u razmatranju £¿ina primjenjuje jest analiti£¿ko- ontolo£¿ka, £¿tovi£¿e, ona se ovdje pokazuje klju£¿nom. Tako se u prvom dijelu analize prispjelo uvidima koji neporecivo upu£¿uju na to da se ljudski £¿ini daju svrstati u dvije osnovne skupine: tzv. tranzeuntna (prijelazna) djelovanja na jednoj te imanentna (unutarnja) na drugoj strani. Temeljna pak karakteristika obaju vrsta djelovanja, odnosno £¿in¨¡ jest promjena, bilo da je rije£¿ primjerice o pjevanju, crtanju, plivanju (tranzeuntna) ili pak razmi£¿ljanju, htjenju, ljutnji (imanentna). Navedeni primjeri pokazuju da se jedno stanje stvarnosti premjestilo, promijenilo u drugo. Predo£¿ena pak analiza poslu£¿ila je pozadinom razmatranja pojmova grijeha i krivnje, koji svojom opse£¿no£¿£¿u i kakvo£¿om nu£¿no potpadaju u jednu od predo£¿enih vrsta djelovanja. Ubojstvo, kra£¿a, preljub kao tranzeuntni te mr£¿nja, pohlepa, po£¿uda kao imanentni prijestupi, tj. grijesi, za posljedicu tako£¿er imaju ¨C kao i djelovanja op£¿enito ¨C promjenu, poglavito na unutarnjem te zatim, posljedi£¿no, i na vanjskom podru£¿ju. Uz iskustvo grijeha nu£¿no se ve£¿e do£¿ivljaj krivnje. £¿lanak, tako, zavr£¿ava razmatranjem o fenomenologiji krivnje kao unutarnjem £¿inu. Ona se pak u svojem po£¿etnom dijelu o£¿ituje kao preuzimanje odgovornosti te u zavr£¿nom kao pokajanje, koje uz oprost krivnji u kona£¿nici daje potpuni smisao
%K £¿ini ¨C djelovanja
%K promjena
%K doga£¿aj
%K grijeh
%K razlika
%K odgovornost
%K krivnja
%K (po)kajanje
%K oprost
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=324475