DVOJINA U BIBLIJSKIM TEKSTOVIMA HRVATSKIH PROTESTANTSKIH KNJIGA

Sa？etak Hrvatske protestantske knjige otisnute u drugoj polovini 16. stolje？a u Urachu i Regensburgu va？ne su za razumijevanje povijesti hrvatskoga knji？evnog jezika, napose u razdoblju velikoga previranja koje je nastupilo tijekom 16. stolje？a. Poznato je tako？er kako se s vremenom njihova jezi？na koncepcija mijenjala i nadogra？ivala te da je donesene odluke o tome ？to je u tekstovima potrebno promijeniti provodio ？itav tim stru？njaka (prevoditelja, prepisiva？a, urednika, korektora) – predvo？en glagolja？ima Stipanom Konzulom i Antonom (Antunom) Dalmatinom. Hrvatski su protestanti nastojali oblikovati novi hrvatski knji？evni (liturgijski) jezik – utemeljen na hrvatskoj (slavenskoj) knji？koj tradiciji, ponajprije crkvenoslavenskoj te ？akavskoj pismenosti, a istodobno inkluzivan prema obilje？jima hrvatskih govornih idioma. U radu se pristupa analizi dvojinskih oblika imenskih rije？i i glagola u evan？eoskim tekstovima pet odabranih protestantskih knjiga (prvi dio glagolji？koga Novoga testamenta 1562, ？irili？ki Novi testament 1563, glagolji？ka Postila 1562, ？irili？ka Postila 1563, latini？ka Postila 1568). Izdvajaju se oblici kojima se izri？e zna？enje parnosti i dvojnosti, a potom se utvr？uje stupanj njihove sro？nosti. Usustavljuju se uo？ene sli？nosti i razlike me？u analiziranim predlo？cima, a iz rezultata usporedne jezi？ne analize izvode se zaklju？ci o korektoru (korektorima) glagoljske i ？irilske Postile kao i o izmjeni na？ela jezi？ne koncepcije hrvatskih reformatora koja je o？igledno nastupila krajem 1562. i po？etkom 1563. godine