Izbori i imenovanja biskupa u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine (1878. - 1918.) na primjeru biskupa fra Alojzija Mi？i？a (1912.)

Sa？etak U ovom drugom radu o izboru biskupa u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine (1878. - 1918.), koji na neki na？in nastavlja tematiku, koja je obra？ena u prvom prilogu,1 prikazuje se vrlo napeta i otporna borba oko izbora drugoga biskupa u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine, fra Alojzija Mi？i？a. Poslije kratkoga prikaza povijesno-pravnoga konteksta Katoli？ke Crkve u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine prelazi se u prvom poglavlju ponajprije na tra？enje biskupa cum iure successionis (pomo？noga biskupa s pravom nasljedstva, tj. koadjutora), starom i onemo？alom biskupu Buconji？u u Mostaru. Zainteresirane strane, koje uzimaju dijela u ovom vrlo napetom natjecanju jesu: Zemaljska vlada u Sarajevu, Zajedni？ko ministarstvo financija u Be？u, nadbiskup Josip Stadler kao vrhbosanski metropolit, biskup Buconji？ u Mostaru, provincijal Bosne Srebrene, fra Alojzije Mi？i？ i provincijal Hercegova？ke franjeva？ke provincije, fra Luka Begi？ te Sveta Stolica u Rimu (Vatikan). Ovo natjecanje, koje poprima oblike me？usobne borbe, uklju？uju？i, s poneke strane i omalova？avanje protivnika po BiH, Be？u i Rimu, traje od kraja sije？nja do po？etka prosinca 1910. Kako Sveta Stolica u Rimu nije bila uvjerena o prikladnosti jedinoga kandidata, kojega je prote？irala Zemaljska vlada u Sarajevu, provincijala Mi？i？a, stvar je mirovala do smrti biskupa Buconji？a 8. prosinca 1910. Poslije smrti biskupa Buconji？a, prelazi se u drugo poluvrijeme me？usobnoga natjecanja, koje je obra？eno u tre？em poglavlju, u kojemu se pojavljuju osim starih i novi akteri i kandidati. Prije svega nastupa nadbiskup Stadler kao metropolit i imenuje privremene upravitelje in spiritualibus (u duhovnim stvarima) i in materialibus (u materijalnim dobrima) biskupije Mostarsko-duvanjske. Time je bilo osigurano minimalno funkcioniranje biskupija. Nakon toga on je poslao svoju listu kandidata kako Zemaljskoj vladi, tako i Svetoj Stolici. Stadlerova lista kandidata nije mogla pro？i kod Vlade, jer je nadbiskup Stadler ve？ godinama javno kritizirao Vladu i njezine postupke prema njemu, njegovim institucijama, sve？enicima i Katoli？koj Crkvi u BiH uop？e. U Rimu su Stadlerovi kandidati nailazili djelomi？no na razumijevanje i simpatiju, posebno pomo？ni biskup dr. Ivan ？ari？. No, Zemaljska je vlada i dalje samouvjereno stajala iza svoga kandidata, bosanskoga provincijala Mi？i？a, ne samo kao prikladna ？ovjeka Crkve, nego i kao ？ovjeka, subjekta njezina povjerenja i ku？noga prijatelja Vladinih slu？benika, s kojim se rado savjetovala. Stoga Vlada argumentira smije？nim i neobjektivnim prigovorima kada se