%0 Journal Article
%T Izbori i imenovanja biskupa u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine (1878. - 1918.) na primjeru biskupa fra Alojzija Mi£¿i£¿a (1912.)
%A Vranki£¿
%A Petar
%J -
%D 2018
%X Sa£¿etak U ovom drugom radu o izboru biskupa u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine (1878. - 1918.), koji na neki na£¿in nastavlja tematiku, koja je obra£¿ena u prvom prilogu,1 prikazuje se vrlo napeta i otporna borba oko izbora drugoga biskupa u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine, fra Alojzija Mi£¿i£¿a. Poslije kratkoga prikaza povijesno-pravnoga konteksta Katoli£¿ke Crkve u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine prelazi se u prvom poglavlju ponajprije na tra£¿enje biskupa cum iure successionis (pomo£¿noga biskupa s pravom nasljedstva, tj. koadjutora), starom i onemo£¿alom biskupu Buconji£¿u u Mostaru. Zainteresirane strane, koje uzimaju dijela u ovom vrlo napetom natjecanju jesu: Zemaljska vlada u Sarajevu, Zajedni£¿ko ministarstvo financija u Be£¿u, nadbiskup Josip Stadler kao vrhbosanski metropolit, biskup Buconji£¿ u Mostaru, provincijal Bosne Srebrene, fra Alojzije Mi£¿i£¿ i provincijal Hercegova£¿ke franjeva£¿ke provincije, fra Luka Begi£¿ te Sveta Stolica u Rimu (Vatikan). Ovo natjecanje, koje poprima oblike me£¿usobne borbe, uklju£¿uju£¿i, s poneke strane i omalova£¿avanje protivnika po BiH, Be£¿u i Rimu, traje od kraja sije£¿nja do po£¿etka prosinca 1910. Kako Sveta Stolica u Rimu nije bila uvjerena o prikladnosti jedinoga kandidata, kojega je prote£¿irala Zemaljska vlada u Sarajevu, provincijala Mi£¿i£¿a, stvar je mirovala do smrti biskupa Buconji£¿a 8. prosinca 1910. Poslije smrti biskupa Buconji£¿a, prelazi se u drugo poluvrijeme me£¿usobnoga natjecanja, koje je obra£¿eno u tre£¿em poglavlju, u kojemu se pojavljuju osim starih i novi akteri i kandidati. Prije svega nastupa nadbiskup Stadler kao metropolit i imenuje privremene upravitelje in spiritualibus (u duhovnim stvarima) i in materialibus (u materijalnim dobrima) biskupije Mostarsko-duvanjske. Time je bilo osigurano minimalno funkcioniranje biskupija. Nakon toga on je poslao svoju listu kandidata kako Zemaljskoj vladi, tako i Svetoj Stolici. Stadlerova lista kandidata nije mogla pro£¿i kod Vlade, jer je nadbiskup Stadler ve£¿ godinama javno kritizirao Vladu i njezine postupke prema njemu, njegovim institucijama, sve£¿enicima i Katoli£¿koj Crkvi u BiH uop£¿e. U Rimu su Stadlerovi kandidati nailazili djelomi£¿no na razumijevanje i simpatiju, posebno pomo£¿ni biskup dr. Ivan £¿ari£¿. No, Zemaljska je vlada i dalje samouvjereno stajala iza svoga kandidata, bosanskoga provincijala Mi£¿i£¿a, ne samo kao prikladna £¿ovjeka Crkve, nego i kao £¿ovjeka, subjekta njezina povjerenja i ku£¿noga prijatelja Vladinih slu£¿benika, s kojim se rado savjetovala. Stoga Vlada argumentira smije£¿nim i neobjektivnim prigovorima kada se
%K Mostarsko-duvanjska biskupija
%K Trebinjsko-mrkanska biskupija
%K fra Pa£¿kal Buconji£¿
%K fra Alojzije Mi£¿i£¿
%K fra Frano Luli£¿
%K nadbiskup Stadler
%K Dom Pierre Bastien
%U https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=304113