Plovidbena ruta sjevernim Jadranom u izolaru Giuseppea Rosaccija

Sa？etak Problemu pomorskih plovidbenih ruta Jadranom u ranim stolje？ima novog vijeka nije se u hrvatskoj historiografiji pridavalo dovoljno pa？nje. U nastojanju da pridonese boljem poznavanju tog problema, autor je prvenstveno koristio izolar "Viaggio da Venetia a Costantinopoli" talijanskog renesansnog pisca i geografa Giuseppea Rosaccija. Znanstvenom obradom teksta i kartografskih prikaza prezentiranih u izolaru, mogli su se dosta uspje？no odrediti uobi？ajeni pravci pomorskih plovidbenih ruta Jadranom tijekom 16. i 17. st. Plovidbeni pravac zapo？injao je u Veneciji, najva？nijem pomorsko-trgova？kom centru na Jadranu. Zbog izlo？enosti jakim vjetrovima u Mleta？kom zaljevu brodovi bi svoj put nastavljali plove？i uz sjevernotalijansku obalu. Nadomak oto？i？a Sv. Nikola navigacijski pravac vodio je dalje du？ zapadne obale Istre, s va？nijim upori？nim punktovima u Rovinju i Puli. Izbiv？i na krajnji jug istarskog poluotoka, plovidba se nastavljala kroz Osorski tijesnac, te uz vanjski niz sjevernojadranskih otoka (Silba, Ist, Molat), odnosno od sjevernohrvatskog primorja uz ve？e otoke Krk, Rab i Pag, dalje prema jugu. Alternativni plovidbeni pravac uz hrvatsko kopno, od Istre u Podvelebitski kanal u ovom periodu nije bio mnogo kori？ten, naro？ito zbog opasnosti od senjskih uskoka. Gledano u cjelini, pomorski plovidbeni pravci sjevernim Jadranom, u gotovo nepromijenjenim uvjetima plovidbe brodova na jedra, manje-vi？e su ostali isti. Ono ？to se mijenjalo u datom povijesnom trenutku bila je va？nost pojedine plovidbene rute, a samim time i zna？enje upori？nih to？aka na njima